Opis

Sunce bez milosti prži tlo Južnoafričke Republike. Onaj tko ovdje ne želi umrijeti od žeđi mora se dosjetiti dobrih trikova. Podnevni cvijet stručnjak je za opskrbu tekućinom i uspijeva na pjeskovitom i ilovastom, pa čak i slanom tlu na površinama do 0,7 m2, i to po žarkom suncu. Njegova tajna je u zelenim i mjestimice intenzivno crvenim, debelim listovima ispunjenim sokom i prekrivenim sjajnim spremnicima vode koji na suncu sjaje poput rose ili ledenih kristala. No, kako mu pri takvoj suši uspijeva sakupiti toliko vode? U nastavku ćemo vam odati tu tajnu.

Od srpnja do rujna jednogodišnji do višegodišnji podnevni cvijet prekriven je brojnim bijelim do crvenkastim cvjetovima sa zrakastim laticama. Korijen dugačak samo nekoliko centimetara u kontrastu je s tom raskoši i doima se kao da mu je jedina uloga učvrstiti biljku u tlu, a ne opskrbiti je vodom. Pri vlažnom vremenu na biljci se otvaraju kapsule s plodovima i otpuštaju sivo-smeđe sjemenke koje za zrenje trebaju žegu kakva je tipična za izvorno podneblje ove biljke.

Primjena

Podnevni cvijet slovi kao biljka s diuretskim učinkom. Samuel Hahnemanns napisao je:

„Svježe cijeđeni sok biljke (Mesembryanth. crystall.), vodenastog i odbojnog okusa, na glasu je kao sredstvo za razrjeđivanje i pospješivanje mokrenja koje se primjenjuje kod vodene bolesti i bolnog i otežanog mokrenja, doduše na temelju vrlo malo dokaza učinkovitosti u liječenju.“

Podnevni cvijet koristi se kod ascitesa (nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini), dizenterije, oboljenja jetara i bubrega te upale pluća. Vanjska primjena podnevnog cvijeta ublažava svrab, bol, otekline i crvenilo kože.

Zanimljivosti

Ime roda biljaka Mesembryanthemum dolazi od grčkih riječi Mesembria = podne i anthemon = cvijet. Ime roda, kao i hrvatski naziv „podnevni cvijet“ opisuje cvjetove koji se otvaraju pri najintenzivnijem sunčevom zračenju, dakle, najčešće u podne. Ime porodice „Aizoazeae“ koje dolazi od grčke riječi „aizoon“ = vječan opisuje izdržljivost biljke. Dugujemo vam još odgovor na pitanje kako podnevni cvijet uspijeva tko dobro podnositi veliku žegu. Čini to tako da čitav dan zadržava dah! Naime, biljke obično danju iz zraka uzimaju ugljični dioksid kako bi ga uz pomoć sunčeve svjetlosti pretvorile u šećer i kisik. Biljke dišu kroz otvore na donjoj strani lista kroz koje ujedno gube vodu. Podnevni cvijet zbog toga danju zatvara te tzv. stome i diše tek nakon zalaska sunca. Ugljični dioksid koji upije vezuje na molekulu koju sljedeće jutro fotosintezom pretvara u šećer i kisik. No, to nije sve! Podnevni cvijet odlikuje se još jednom osobinom koja se na prvi pogled doima neshvatljivom – u sebi nakuplja sol. Biljke inače propadaju ako dođu u doticaj s prevelikom količinom soli. Poznato nam je da nakon hladnih zima vegetacija bude oštećena prekomjernom količinom soli za posipanje cesta. No, podnevni cvijet čak upija sol iz zraka u blizini obale 

ako tlo ne sadrži dovoljno soli.

Zašto podnevni cvijet treba sol? Sol mu je potrebna jer u njemu potiče proizvodnju voćnih kiselina, koje pak u kombinaciji sa šećernim alkoholima, bogatom količinom magnezija i aminokiselinom prolinom tvore prirodan čimbenik očuvanja vlage. Dakle, takav sastav biljke privlači i na sebe veže ono malo vlage koja se nalazi u okolišu. To se posebno upečatljivo može primijetiti na odrezanim granama biljke koje se sasuše tek nakon nekoliko tjedana!

Zaštitu od žege zaokružuje crvena boja listova koja potječe od tzv. betacijana, tvari koja apsorbira svjetlost i na taj način pruža prirodnu zaštitu od sunca.

Zbog velike količine soli koju sadrži, podnevni cvijet na mjestima na kojima raste ostavlja slano tlo. Budući da na takvom tlu ne uspijevaju druge biljke, u današnje se vrijeme uglavnom odustalo od prakse sadnje podnevnog cvijeta u svrhu zaštite od erozije. Listovi podnevnog cvijeta tvore povrće nalik špinatu. Stanovnici Južnoafričke Republike žvaču fermentirane listove biljke. Na Kanarskim otocima podnevni cvijet ranije se koristio za dobivanje kalcinirane sode (natrijeva karbonata) koja se obilato nalazi u pepelu. 

Zbog toga je neki nazivaju i „sodinom biljkom“.

Ljekovitost podnevnog cvijeta u ublažavanju svraba, boli, oteklina i crvenila kože poznata nam je zahvaljujući jednoj medicinskoj sestri. Naime, Waltraud Marschke je za vrijeme svog rada u centru za antropozofsku terapiju na jednom od Kanarskih otoka, Lanzaroteu, primijetila ovu čudesnu biljku. Nakon mnogo ispitivanja podnevnog cvijeta u praksi, medicinska sestra Waltraud je 1998. godine objavila svoja saznanja koja otad privlače sve više i više zainteresiranih.

Biljka iz nove perspektive

Raskošni listovi podnevnog cvijeta kao da objedinjuju osobine čitave biljke. Njihova crvenkasta boja imitira karakter cvijeta, spremnici tekučine i čimbenik zadržavanja vlage kompenzacija su za korijen dugačak svega nekoliko centimetara koji se doima kao da mu je jedina funkcija učvrščivanje biljke u tlu, a ne i opskrba vodom. Korijen biljke srodan je organima živčanog i osjetilnog sustava u ljudi, u koje se ubraja i koža. Podnevni cvijet objedinjuje zadače korijena u uravnotežujučem sustavu listova koji oponaša ritmične procese ljudskog organizma. Takvim primjerom pomaže iritiranoj koži koja je, tako reči, pretjerano uznemirena.

Biljka u našim proizvodima

Otporni podnevni cvijet koji je razvio izvanrednu sposobnost vezivanja tekućine idealno nadopunjuje sastav losiona poslije sunčanja i umirujuće intenzivne njege kao i losiona za suhu kožu s podnevnim cvijetom i kreme za suhu kožu s podnevnim cvijetom.

♦♦♦♦