Opis

Mak nam je uglavnom poznat kao nježna biljka koja u ljetnim mjesecima crvenom bojom oboji cvjetna polja. Nekada je zajedno s različkom obrubljivao žitna polja, no to je zbog intenzivne poljoprivrede danas rijetka slika. Srodni bijeli mak izgleda iznenađujuće drugačije. U vrijeme cvjetanja tijekom lipnja ili srpnja polja bijelog maka pretvaraju se u ružičasto more cvjetova. Neposredno prije nego se cvjetni pupovi jednogodišnjeg bijelog maka otvore, on se okreće prema tlu i ponovno se uspravlja kako se razvijaju latice. Pravo je čudo kako se iz zgužvanih latica iz kapsule razvijaju svilenkasto glatke, filigranske ljepotice koje se lagano trepereći na vjetru otvaraju u smjeru neba. Bijeli mak koji može narasti i do jednog metra visine stoji tako u punom cvatu oko tri tjedna.

U kolovozu dozrijeva sjeme bogato uljem u tzv. kapsulama. Kruna kapsule za razliku od ostalih sorti maka pritom ostaje zatvorena pa se bijeli mak stoga ubraja u tzv. sorte zatvorenog maka. Budući da u ljuskama njegova sjemena nedostaju pigmenti, sjeme je bjeličasto pa je po tome bijeli mak i dobio ime.

Primjena

Sjemenke bijelog maka orašastog su okusa pa su stoga omiljen sastojak za pečenje kolača, a upotrebljavaju se i kao zamjena za orahe. Hladno prešano ulje koje se dobiva od sjemenki maka upotrebljava se kao visokokvalitetno jestivo ulje, a dragocjen je sastojak i kozmetičkih proizvoda. Brzo se upija u kožu koja postaje vrlo meka, a ugodno je već prilikom nanošenja. Ulje bijelog maka pomaže koži da obnovi prirodnu obrambenu funkciju koja je štiti od vanjskih utjecaja. Budući da bijeli mak spada u takozvane osiromašene sorte maka, sadrži gotovo zanemarive količine opijuma koje su toksikološki neškodljive.

Zanimljivosti

Znanstveno ime Papaver koje sadrži riječ pap = napuhati, izvrsno opisuje oblik zrelih kapsula sjemenki. Dodatak imenu somniferum od latinskog „somnifer“ znači „uspavljujuć“. Riječ „mak“ odnosi se na Mekonu, antički grad poznat i po imenu Sikion, u kojem je grčka božica Demetra navodno otkrila mak. Promatrajući povijest maka najprije se razvio opijumski mak iz kojeg je uzgojem dobiven bijeli mak, kao i sivi i crni mak kod kojih nastaju sive odnosno plavkasto crne sjemenke. Nama poznati kolač od maka u pravilu se priprema od crnog maka.

Uporaba opijumskog maka seže sve do mlađeg kamenog doba (oko 4 800. pr. Kr.). Kapsule maka pronađene su primjerice u sojenicama u mjestu Unteruhldingen na Bodenskom jezeru. Prvi pisani dokazi o postojanju kultura maka nalaze se na sumerskim glinenim pločicama iz razdoblja oko 3400. pr.Kr. Medicinska uporaba maka kao ljekovite biljke za ublažavanje bolova bila je poznata već od 3000. pr. Kr. u mezopotamskom gradu Ninive u današnjem Iraku.

I Grci i Rimljani upotrebljavali su opijumski mak prvenstveno kao sredstvo za uspavljivanje i anestetik. Pretpostavlja se da su ga Grci zbog njegovih sjemenki bogatih uljem od oko 850. pr. Kr. počeli uzgajati i kao namirnicu. Miješanjem sjemenki maka s medom dobivao se pravi energetski obrok. Makovo ulje dugo se upotrebljavalo kao ulje za svjetiljke. Afyon u Turskoj bio je središte uzgoja maka u Maloj Aziji. I danas se mak odnosno opijum na turskom jeziku naziva afyon. Na daleki istok mak je stigao tek u srednjem vijeku. Od grčkog pjesnika Teokrita (oko 270. pr. Kr.) potječe mit da je mak nastao od Afroditinih suza koje je ronila kada je tugovala za svojim umrlim mladim ljubavnikom Adonisom. Teokrit je mak opisivao i kao cvijet snova i simbol Morfeja, boga snova. Ostala božanstva koja imaju veze sa snovima, povezana su sa znakom maka: božica noći Niks, bog sna Hipnos kao i Tanatos, brat blizanac smrti.

Opijumski mak oduvijek je bio zanimljiv iz dva razloga: s jedne strane zbog visoke kvalitete sjemenki maka kao namirnice, a s druge strane zbog mliječnog soka koji se dobiva iz rasječenih kapsula. Opijum dobiven od tog mliječnog soka još je od antičkog doba slovio kao važna pomoć u medicini.

Alkaloidi sadržani u opijumu, poput morfija i kodeina, predstavljali su moćnu terapiju koja je imala anestetički učinak i ublažavala bolove i grčeve. No, zbog zlouporabe opijumskog maka kao opijata u Njemačkoj je zabranjen uzgoj opijumskog maka. Tek su novije sorte koje sadrže manje količine alkaloida ili ih uopće ne sadrže dopuštene za dobivanje sjemenki koje se koriste u prehrani.

Austrijska regija Waldviertel, gdje se danas uzgaja bijeli mak s manjim količinama alkaloida, ubraja se u tradicionalna područja uzgoja. Uz Češku, Moravsku, Šlesku i austrijsku regiju Mühlviertel do raspada Austro-Ugarske ondje se nalazilo jedno od najvažnijih područja uzgoja maka u Europi. Tijekom Drugog svjetskog rata veća su poljoprivredna gospodarstva morala proizvoditi opijumski mak za proizvodnju sredstava za ublažavanje boli koja su koristile njemačke oružane snage. Tradicionalna jela s makom koji je kao jedna od osnovnih namirnica nadopunjavao prehranu svake obitelji bila su zabranjena. Stanovnici regije Waldviertel zbog toga su u šali savijače od maka koje su se pekle u tajnosti nazivali „Galgenstrudel“, ili u prijevodu – savijače za vješala. Nakon 1950. uzgoj maka u regiji Waldviertel gotovo je nestao, a tek je 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća mak ondje ponovno otkriven kao oranična kultura te se otad koriste sorte koje sadrže manju količinu opijuma.

Uzgoj maka kao prehrambene namirnice u regiji Waldviertel tradicionalno je bio prepušten ženama. Do 1950. poljoprivrednice su za vlastite potrebe sadile mak na malenim poljima koja su se nazivala „Bifang“, a najčešće su imala oblik trokuta. Zrele zatvorene kapsule maka rezale su srpom ili nožićem i zatim otvarale kod kuće kako bi iz njihove unutrašnjosti izvadile sjemenke. Koristile su posebne vjetrenjače koje su bočnim strujanjem zraka otpuhivale nečistoću te su prosijavale i čistile sjemenke kako bi s njih uklonile prašinu, a zatim ih usitnjavale u drvenim posudama, mužarima i zdjelama. U bidermajerskom razdoblju za taj posljednji korak obrade izumljeni su mlinci za mak koji su se prije svega koristili u gradovima.

Biljka iz nove perspektive

Na?in na koji se pupoljci prvo savijaju prema tlu, a zatim se ponovno uspravljaju usporedno s razvijanjem savijenih latica nalikuje gesti koja istovremeno simbolizira otvaranje i oslobo?enje. Bijeli mak tako simbolizira životni put osobe koje pati od neurodermitisa. I ona ponekad savija glavu pod teretom svoje suhe, perutave i grube kože koja izaziva svrab.

Biljka u našim proizvodima

Takva osoba želi glatku i nježnu kožu – baš poput cvijeta bijelog maka. Zbog toga ulje od bijelog maka koje se lako upija nadopunjuje sastav kreme za lice s podnevnim cvijetom. Dnevna osnovna njega vrlo suhe kože sklone svrabu i kože sklone neurodermitisu osjetno njeguje i trenutno opušta kožu. Kombinacijom promišljenog sastava ulja i bijelog maka te cijeđenog soka podnevnog cvijeta nastaje bogata krema za lice koja pruža dugotrajnu i postojanu njegu. Osjetno i dugotrajno ublažava suhoću kože i svrab koji je s njome povezan. Oko kože stvara nevidljiv zaštitni omotač i pruža joj stabilnost.

♦♦♦♦