Dr. Hauschka

Ruža

Sinonimi: Divlja ruža, pasja ruža, šipurika, šipurina, šipak, pasja drača.
Znanstveni naziv: Rosa ssp.
Porodica: Rosaceae (ruže)

Nalazište

Divlje ruže potječu s Orijenta te su se vjerojatno od Perzije i Babilona proširile u Grčku i Italiju preko Egipta.

Sastojci

U ružinom ulju pronađeno je više od 400 pojednačnih komponenti. Ružini cvjetovi između ostalog sadrže eterično ulje, tanin, lipide, vosak i smolu.

Opis

Što vam prvo pada na pamet kad pomislite na ružu? Sigurno zamišljate sliku graciozne, vitke plemenite ruže sa cvijetom sastavljenim od  velikog broja latica koji tajanstveno krije svoju unutrašnjost od promatrača. Postoji toliko boja cvjetova, različitih oblika i načina rasta da se čini kako postoji nebrojeno mnogo različitih vrsta uzgojenih ruža. I doista, ima ih čak 20.000! U tom moru ruža lako se zaboravlja mnogo starija, njima srodna biljka od koje su potekle, divlja ruža. Ta biljka ima jednostavne cvjetove koji se širom otvaraju kako bi nas obasuli mirisom i podarili nam svoje plodove - šipak. Divlja ruža snagu za raskoš svojih cvjetova crpi iz korijena koji seže duboko u tlo i čvrsto je povezuje sa zemljom. Plemenita ruža izgubila je tu vitalnost, zbog čega ju je potrebno kalemiti na podanak divlje ruže.

Postoji niz fascinantnih detalja vezanih uz ružu: primjerice, svaka od pet latica njenog cvijeta ima jedinstven oblik. Čak se i pet malenih zelenih lapova međusobno razlikuje.

Primjena

Cvjetovi ruže zahvaljujući taninima koje sadrže djeluju kao sredstvo za stezanje i prije su se u obliku uvarka upotrebljavali kod proljeva. Za vanjsku primjenu koristili su se pripravci poput vodice za usta i za grgljanje. Na Orijentu su se ružino ulje i ružina vodica uzimali kod grčeva u želucu i jetrenih i žučnih kolika.

Izvana su se pripravci na bazi ruže primjenjivali kod upala prsne žlijezde, kandidijaze, ispucane kože ili herpesa, pri čemu u prvom redu stoje njezino antiseptičko, protuupalno i zatežuće djelovanje.

U aromaterapiji se zbog svojih opuštajućih osobina koje ublažavaju grčeve ruža upotrebljava kod grčenja mišića i poremećaja spavanja uzrokovanih nervozom kao i za poboljšavanje raspoloženja kod depresije.

Zanimljivosti

Riječ ruža vjerojatno potječe iz indogermanske riječi vrod ili vrad, čije se značenje održalo u sanskrtu u riječi vrad = nježan. O značajnoj ulozi ruže u ljudskoj civilizaciji svjedoči činjenica da naziv za ovu biljku postoji u svim jezicima svijeta - samo u jeziku Eskima ne postoji odgovarajuća riječ za ružu. Ruža je zarana postala simbol ljubavi, ljepote, ljupkosti, a u Grčkoj i vedre životne radosti. Ova čudesna biljka koja odiše spokojem doima se toliko nestvarnom da su je mnoge kulture smatrale darom bogova, a njezin se cvijet smatrao simbolom božanske krvi, ponajprije bogova ljubavi i plodnosti. Pali anđeo Lucifer navodno je stvorio ružu penjačicu kako bi se po stazi od njena trnja jednostavno uspeo natrag u nebo.

Mogli bismo ispričati bezbroj drugih priča o ruži: o Kleopatri, koja je jedro svog broda navodno natapala ružinom vodicom, ili o Rimljanima, koji su kao nitko prije i nitko nakon njih stavljali ružu u središte svoje svakodnevice, pa su tako vijencima od svježih ruža, koje su nosili oko vrata kao uobičajen nakit, vrtovima punim ruža i svečanostima raskošno ukrašenim ružama izražavali svoju sklonost prema toj biljci koja bi se gotovo mogla nazvati dekadentnom.

Međutim, ruža nije predstavljala samo simbol ljubavi i erotike. Sub rosa dictum: „ono što je rečeno ispod ruže” bila je uobičajena fraza u tajnim društvima poput rozenkrojcera i masona, koji su bijelu ružu odabrali kao svoj simbol i smjestili ga, izrađenog u štukaturi, iznad svoga stola. Ono što je rečeno ispod ruže označavalo je riječi izrečene u apsolutnom povjerenju. Alkemisti su u ruži vidjeli cvijet mudrosti i simbol bistrine duha.

Romanički i gotički graditelji i klesari otkrili su kako motiv ruže mogu iskoristiti u građevinama: geometrija ruže tako se našla na prozorima, a kamene ruže krasile su crkvene zvonike simbolizirajući ljudski život koji se budi i otvara poput cvijeta tek na onom svijetu.

Ruža se kao simbol Majke Božje i Isusa pojavljuje u prikazima Gospe, koja se često prikazuje s djetetom okružena grmovima ruža. Prve krunice bile su izrađene od ruža.

Francuska ruža (Rosa gallica) svoje je zlatno doba doživjela u 13. stoljeću u gradu Provinsu nedaleko od Pariza, gdje je uvezena iz Damaska. Provins je gotovo 600 godina bio središte uzgoja francuske ruže, pa se glavna ulica u mjestu u 16. stoljeću zapravo sastojala od niza drogerija i apoteka. Lijekovi koji su se ondje proizvodili od ruže odande su se izvozili u čitav svijet.

Osim toga, djeci su se ispod jastuka stavljale ružine šišarke kako bi lakše zaspala. Zbog toga se u Njemačkoj ružine šišarke nazivaju još i „jabukama za spavanje”.

Biljka iz nove perspektive

Kakve asocijacije povezujemo s ružom? Ruža - snažna, ali i meka; borbena, a opet nježna; puna trnja, a ipak baršunasta; uspravna, a opet zavodljiva. Samo kraljica poput ruže može u sebi ujedinjavati tako suprotstavljena obilježja koja se pritom ne miješaju, podnositi oprečnosti i istovremeno njima vladati te pritom svojom pojavom odražavati najčči oblik ljepote i harmonije. Ona predstavlja uravnoteženu sredinu biljnog carstva, utjelovljuje najviši oblik harmonije i zbog toga se smatra kraljicom ne samo svoje porodice, nego svog cviječa. Upravo je to ono što ružu čini odrazom čovjeka i ono što je čovjeka uvijek privlačilo kod ruže, zbog čega je ruža od davnina pratila ljudsku kulturu i bila prisutna u pjesmama i mitovima, medicini i poeziji. U umiječu pronalaženja vlastite harmonične ravnoteže ruža je kao ljekovita biljka slična čovjeku.

Biljka u našim proizvodima

Zahvaljujući sposobnosti uspostavljanja ravnoteže, ruža se u obliku eteričnog ulja, ružine vodice, ružinog voska ili ekstrakta ružinog cvijeta nalazi u gotovo svim proizvodima Dr.Hauschka, uključujući i dekorativnu kozmetiku.

♦♦♦♦