Opis

Crni čaj koji pripremamo u vrećicama ili listićima zapravo se sastoji od mladih izbojaka i listova grma čaja koji može narasti do 15 metara. Na plantažama su grmovi podrezani kako bi berači lakše mogli obaviti berbu. Duguljasti tamnozeleni, sjajni listovi toliko gusto obrastaju grm da plantaže čaja iz daljine izgledaju kao da su prekrivene gustim zelenim jastucima. Bijeli cvjetovi intenzivnog mirisa, koji mogu narasti do tri centimetra, u sebi sjedinjuju mnoštvo žutih prašnika. Nalikuju na svoje srodnice, kamelije. Biljka čaj voli blagu, kišovitu klimu i najbolje uspijeva u tropskim i suptropskim zemljama.

Primjena

Crni čaj nije samo osvježavajući napitak u kojem uživaju mnogi ljudi širom svijeta (piće koje se najčešće pije nakon vode). Razbuđujuća supstanca kofein povećava koncentraciju i brzinu reakcije, potiče stvaranje želučane kiseline i jača srce. Piće bogato taninima pomaže kod proljeva, djeluje protiv uzročnika proljeva i potiče stvaranje mokraće. Ono sprečava razvoj bakterija na sluznici usta i smanjuje stvaranje kiselina koje štete zubima. Kao biljna namirnica najbogatija fluoridom čaj tako višestruko djeluje protiv karijesa. U vanjskoj primjeni crni čaj ublažava svrbež i pomaže u zarastanju ekcema, primjerice kod neurodermitisa.

Zanimljivosti

Naziv „čaj” potječe iz dijalekta min koji se koristi u južnokineskom gradu Xiamenu. Kineski znak za čaj - - tamo se izgovara kao „te”. Izgovor na mandarinskom kineskom koji se koristi na sjeveru Kine glasi „cha” od čega je izveden ruski, arapski, turski itd. naziv „čaj”. Biljci je njezino znanstveno ime „camellia” dodijelio Carl von Linné u čast Georga Josefa Kamela (1661. - 1706.), austrijskog ljekarnika koji je s moravskim isusovcima bio na misiji u Manili i prvi sistematično opisao filipinski biljni svijet. Oznaka „sinensis” odnosi se na kinesko porijeklo ove biljke.

Crni čaj u Kini se prvi put spominje oko 2700. godine pr. Kr. Legenda kaže da Kinezi otkriće čaja mogu zahvaliti svom legendarnom caru Shennongu. Kada je od granja iz grma čaja ložio vatru kako bi zagrijao vodu navodno su mu grančice čaja pale u vruću vodu. Shennong je navodno i autor najstarije knjige o ljekovitom bilju i poljodjeljstvu „Shen nung pen Ts´ao king”.

Japanski zen majstor Eisai (1141.-1215.) u Kini je upoznao kulturu pijenja čaja i od toga razvio japanski ritual.

Čaj je 1550. godine preko Venecije stigao u Europu. Tada je bio dostupan samo u malim količinama i mogao se kupiti samo u ljekarnama po gotovo nedostižnim cijenama. Prve veće količine čaja uvezli su nizozemski trgovci oko 1610.

U Indoneziji se čaj počeo uzgajati u 18. stoljeću, a u Indiji i Šri Lanki (Cejlonu) tek u 19. stoljeću. Uzgoj su potaknuli Englezi koji nisu više željeli ovisiti o uvozu čaja iz Kine. Danas je Indija druga regija po veličini u kojoj se uzgaja čaj.

Crni čaj nastaje fermentacijom, enzimskim procesom: svježi listovi sadrže enzime pa dolazi do oksidacije određenih sastojaka, primjerice tanina, čim se listovi zgnječe i tako razbije stanična struktura. Pritom dolazi do promjene boje i okusa listova čaja. Kako bi se zaustavila fermentacija, proizvođači čaja nakon određenog vremena zagrijavaju listove i tako deaktiviraju enzime. Okus i boja čaja variraju ovisno o trajanju fermentacije. Primjerice oolong čaj fermentira vrlo kratko, dok kod zelenog čaja uopće nema fermentacije.

Činjenica da čaj koji se kraće kuha djeluje poticajnije od onoga koji je dulje stajao u vodi, povezana je različitim stupnjem rastvaranja sastojaka. Kofein se lakše otapa u vodi od tanina. Stoga čaj koji se dulje priprema sadrži više tanina. Oni pak usporavaju apsorpciju kofeina.

Farmaceutska industrija ostatke od proizvodnje čaja koristi za izoliranje kofeina.

Biljka u našim proizvodima

Kod vanjske primjene crni čaj bogat taninom steže kožu i tako učvršćuje opuštenu kožu i štiti osjetljivu kožu. U obliku komprese umiruje natečene oči i crvenilo oko očiju.

♦♦♦♦