Opis

Teško je zamisliti tropske plaže bez kokosovih palmi visokih i do 30 metara. Na vrhu palme u kuglastim skupinama raste 30 do 40 impozantnih palminih listova koji mogu biti dugi do pet metara i teški 10 do 15 kilograma. Uski segmenti svakog palminog lista su fleksibilno povezani sa bazom lista. Tako kokosova palma koja voli vodu može preklopiti segmente lista i spriječiti gubitak vode koji nastaje zbog isparavanja kroz lišće. Palmini listovi rastu u obliku spirale i najčešće u pravcu kazaljke na satu iz najvišeg vrha debla. Prve godine stoje uspravno, druge vodoravno, a treće vise prema dolje, nakon čega otpadaju i iza sebe ostave ureze na deblu.

Pokretljivost palminog lišća je velika prednost pri jakim tropskim vjetrovima. Deblo je konstruirano tako da bude elastično. Zadebljana baza i vanjski dijelovi su mnogo stabilniji od vrha i unutrašnjosti debla. Kokosova palma je pri dnu duboko ukorijenjena bočnim korijenjem koje seže sve do podzemnih voda, a njezino elastično deblo prkosi čak i cunamiju.

Kokosova palma počinje cvjetati od svoje pete do šeste godine. Nakon toga cijele godine iz pazušaca listova rastu cvatovi u obliku žutih grana sa do 40 ženskih cvjetova na dnu i sa više od 10.000 muških prema vrhu.

Muški se cvjetovi otvaraju oko dvije sedmice prije ženskih kako bi se izbjeglo samooprašivanje. Polen širi vjetar i razni insekti. Nakon oprašivanja iz ženskih cvjetova nastaju kokosovi orasi čiji se različiti stepeni razvoja mogu vidjeti usporedo sa cvjetovima, što je tipično za tropske krajeve: vrijeme cvjetanja i sazrijevanja ploda kod mnogih tropskih stabala nije limitirano godišnjim dobima, čini se kao da se sve događa paralelno.

Kokosov orah botanički gledano uopće nije orah, nego koštunica u koju recimo spada i badem: sjeme i hranjivo staničje – bijela jestiva unutrašnjost sa smeđom kožicom – omotana je tvrdom smeđom korom kokosa od koje ljudi rado izrađuju razne predmete. Ova se sjemenka očišćena od žilavih nejestivih dijelova i od tvrde kore prodaje u trgovinama. Kokosovom je orahu potrebna oko godina dana da do kraja sazrije. U tom se vremenu u njemu odvija zadivljujuća preobrazba: kokosova voda koje je na početku bilo u izobilju kao da nestaje. Umjesto nje se od mekog, tankog sloja sličnog želeu razvija tvrdo i debelo meso kokosa.

Iako je kokosov orah prilično težak, može plutati i na taj se način raširiti. Vlaknasto meso ploda puno zraka i šuplja sjemenka u koju ne prodire voda daju uzgon kokosovom orahu. Ako plodovi padnu u more, nalaze put do nove obale gdje će isklijati. Klijanac će izrasti iz jedne od tri rupe za klijanje koje se nalaze na sjemenci. Ako želite doći do kokosove vode, treba izbušiti koru točno na mjestu te aktivne rupe za klijanje.

Primjene

Mlade palmine klice, srce palme (sjeme palme u razvoju), bijelo kokosovo meso i kokosova voda su omiljene namirnice. U zemljama u kojima se proizvodi kokos ulični štandovi puni nezrelih, zelenih kokosovih oraha iz kojih se pije kokosova voda su svakodnevan prizor. Zeleni kokosovi orasi stari šest do sedam mjeseci se mogu  otvoriti mačetom kako bi došli do slatkaste, gotovo providne kokosove vode. Ona je sterilna, gotovo bez masnoće i ima istu izotoničnu vrijednost kao i krv. Zato se kokosova voda u hitnim situacijama tradicionalno koristila kao otopina za infuziju.

Kokosovo mlijeko kao važan sastojak azijske kuhinje, ne treba miješati sa kokosovom vodom. Kokosovo mlijeko je sok iscijeđen iz mješavine svježe naribanog kokosovog mesa i vode. Kokosova krema je mješavina kokosovog mlijeka i ulja.

Od kokosove palme se može dobiti još jedna tečnost: palmin nektar bogat vitaminom B koji se uglavnom izlučuje na cvatovima. Od tog nektara se vrenjem može dobiti palmino vino, zgušnjavanjem palmin med ili palmin šećer, a ako se prepeče zajedno sa rižinim sladom, piće arak. Vrenjem palminog vina može se dobiti palmin ocat.

Od sušenog kokosovog mesa, takozvane kopre, dobiva se kokosovo brašno ili kokosovo ulje. Kokosovo ulje se zgušnjava već na sobnoj temperaturi, tako da se često koristi kao kokosova mast ili maslac. Upotrebljava se kao ulje za pečenje i prženje jer se može jako zagrijati.

Kokosova mast se osim u kuhinji koristi i u proizvodnji sapuna, lijekova i kozmetike. Ona stabilizuje komponente neke recepture i čini kožu glatkom. Kokosovo ulje polako prodire u slojeve kože i tako joj daje svilenkasti osjećaj. Zato je prikladno i kao ulje za masažu. Osim toga, smatra se da kokosovo ulje upija UV zračenje, ali ne u velikoj mjeri, tako da ne može biti samostalna zaštita od sunca. Ipak, neka se sredstva za zaštitu od sunca zasnivaju na kokosovom ulju.

Kokosovo ulje se kao terapeutsko sredstvo upotrebljava u borbi protiv ušiju: sastavni je dio mnogih šampona protiv ušiju. Neka sredstva protiv komaraca i krpelja također sadrže kokosovo ulje kao aktivnu supstancu. U Africi i jugoistočnoj Aziji kokosovo ulje se upotrebljava za liječenje rana na koži koje sporo zarastaju ili su inficirane.

Nejestivi dijelovi kokosovog oraha također se mogu upotrebljavati na mnoge načine: vlaknasto kokosovo meso zrelih plodova kao punjenje za madrace, vlakna nezrelih plodova za proizvodnju užadi, debla za izgradnju kuća, palmini listovi za pokrivanje krovova i pletenje košara, kora kao materijal za potpalu, za dugmad, kućanske predmete, glazbene instrumente ili za dobivanje goriva.

Zanimljive činjenice

Znanstveno ime Cocos izvodi se iz španske riječi coco = lubanja, glava, i dobro opisuje kokosov orah. Riječ nucifera sastoji se od latinske riječi nux = orah i ferre = nositi, dakle znači onaj koji nosi orahe.

Kokosovo ulje ne treba miješati sa palminim uljem. Ono se dobiva od uljne palme (Elaeis guineensis) za čije se uzgajanje u čitavom svijetu koriste ogromne površine tropske šume. Uzgoj kokosove palme odvija se u puno manjem opsegu i zbog mnogostruke iskoristivosti uzgajivačima daje dobar ekonomski temelj. Otpalo lišće i otpad od kore 35 palmi petoročlanoj obitelji u Indiji osigurava materijal za grijanje tokom čitave godine. U uzgoju miješanih kultura veliko drveće palme daje hlad drugim biljkama.

Zreli kokosovi orasi ne padaju uvijek odmah na tlo. Zbog toga se berači na plantažama penju na palme. Na Tajlandu i u Maleziji treniraju se makaki majmuni da sa drveća beru zrele plodove.

Dr. Heinrich Schlinck (1840.–1909.), vlasnik rafinerije za tehnička biljna ulja, krajem 19. vijeka je razvio postupak za dobivanje kokosove masti i 1887. godine na tržište plasirao proizvod pod imenom „Mannheimski kokosov maslac“. Savez poljoprivrednika je u kokosovoj masti vidio ozbiljnu konkurenciju svom maslacu. Pobunili su se protiv tog naziva, tako da je Schlinck svoj proizvod od 1892.

nastavio prodavati pod zaštićenom robnom markom Palmin izvedenom od riječi „palma”. Nova vrsta masnoće se odlično prodavala. Krajem 19. vijeka na tržištu je postojala gotovo isključivo životinjska masnoća koja je zbog brzog porasta stanovništva postala teško nabavljiva i skupa. Povoljni je Palmin ispunio taj manjak ponude. Kokosova mast u nutritivnom i fiziološkom smislu stvarno ima prednosti u odnosu na maslac. Bazu kokosove masti čine zasićene masne kiseline, ali pretežito one srednjih lanaca kao što je laurinska kiselina koje naš probavni sistem najbolje iskorištava. Laurinska kiselina je sastavni dio majčinog mlijeka.

Na Filipinima postoji mnogo legendi o kokosovoj palmi, primjerice sljedeći mit o stvaranju: u pradavna vremena, dok je Zemlja još bila pusta i prazna, tri su boga vladala svemirom, a da nisu znala jedan za drugoga. Bog Bathala živio je na Zemlji, a zmijski bog Ulilang u oblacima. Krilati bog Galang rado je putovao sa mjesta na mjesto. Kada su se Bathala i Ulilang prvi puta sreli, nakon tri dana među njima je došlo do takve borbe za vlast da su odlučili sukob riješiti dvobojem. Bathala je u dvoboju ubio zmijskog boga, spalio ga i zakopao njegov pepeo.

Sa putujućim bogom Galangom Bathala se sprijateljio i njegovao to prijateljstvo mnogo godina. Kada se Galang teško razbolio i znao da će umrijeti, zamolio je svog prijatelja da njegovo tijelo pokopa na mjesto na koje je on zakopao pepeo zmijskog boga. Bathala je bio jako iznenađen kada je iz tog dvostrukog groba naraslo veliko stablo dugog lišća sa okruglim plodovima - kokosova palma. U tome je vidio ujedinjenje dvaju bogova: Deblo je imalo oblik zmijskog boga Ulilanga, lišće palme slično perima podsjećalo ga je na krila njegovog prijatelja Galanga, a u kokosovim orasima je prepoznao Galangovo lice.

Bathala je u tome vidio znak i konačno započeo sa stvaranjem na Zemlji. Stvorio je biljke i životinje te na kraju čovjeka koji se mogao brinuti za kokosovu palmu, nebesko drvo. Od debla i palminih listova Bathala je sagradio prvu kuću, a kokosovi orasi su ljudima služili kao hrana.

Druga priča sa Filipina ide ovako: sultanova kćerka Putri bila je toliko lijepa da su se oko nje okupljali brojni prosioci. Otac ju je poticao na udaju. Kako to u bajkama obično ide, Putri se zaljubila u Wata-Mamu, baštovana u palači, nakon što joj je on priznao svoju ljubav. Otkrio je da je kraljev sin čiji su roditelji ubijeni. Činilo se da je mladi zaljubljeni par nadomak sreći, kada je ljubomorni suparnik ubio kraljeva sina i odrubio mu glavu. Na mjestu na kojem je zakopana glava Wata-Mame izrasla je kokosova palma koja je dosezala do prozora tužne Putri, a čiji su kokosovi orasi gledali u njezine odaje.

Inače, šetnja pod kokosovom palmom nije potpuno bezopasna. Godišnje 150 ljudi u svijetu strada od udara kokosovog oraha. Uzrok padanja plodova je kokosov rak (Birgus latro). Ovaj pustinjski rak se u potrazi za hranom penje na kokosove palme i svojim snažnim kliještima otvara ljuske kako bi došao do mesa kokosa. Zbog toga plodovi često padaju. Sa tijelom dugim do 40 centimetara i rasponom noga do jednog metra kokosov rak je jedan od najvećih kopnenih rakova na svijetu. 

Biljka u našim proizvodima

U Dr. Hauschka umirujućoj maski, melisinoj kremi, regenerativnom kremu za vrat i dekolte te u tečnim puderima 01 do 05 kokosovo ulje nadopunjava njegujuću bazu. Pri tome obrađujemo prirodno biološko kokosovo ulje iz uzgojnog projekta na Šri Lanki koje ima sertifikate Naturland i fair-for-life. Ulje se dobiva od potpuno zrelih plodova te se ne rafinira, ne izbjeljuje niti dezodorira. Tako zadržava svoj prijatan miris i ukus. Prirodne sekundarne biljne tvari, vitamini i mineralne tvari ostaju u kokosovom ulju, dok se bijelo kokosovo meso zajedno sa smeđom kožicom preša.

Ne pazimo samo na biološki kvalitet plantaže kokosovih oraha sa miješanim kulturama kojima se upravlja na ekološki održiv način. U centru uzgojnog projekta orijentisanog na male uzgajivače stoji i društveno i gospodarsko dobro ljudi. To potvrđuje certifikat fair-for-life koji je osnovao ugledni institut za tržišnu ekologiju (IMO). Osim poštenih i sigurnih radnih uslova voditelji projekta paze i na zdravlje uzgajivača i radnika u uljari. Nema dječjeg rada i podrazumijeva se pošteno plaćanje te pravo radnika i poljoprivrednika na učestvovanje u odlučivanju. 

♦♦♦♦