Dr. Hauschka

Podnevni cvijet

Sinonimi:
Naučno ime: Mesembryanthemum crystallinum L.
Porodica: Aizoaceae (čupavice)

Nalazište

Izvorno iz Južnoafričke Republike. U Evropu i Ameriku dospio tek u 18. vijeku, a na Kanarska ostrva u 19. vijeku. U međuvremenu je također uvezen i raširen na području južne Australije i na obalama Japana.

Sastojci

Voda, mineralne soli (magnezij), voćne kiseline, šećerni alkoholi, aminokiseline (prolin), flavonoidi, betanin.

Opis

Sunce bez milosti prži tlo Južnoafričke Republike. Onaj tko ovdje ne želi umrijeti od žeđi mora se dosjetiti dobrih trikova. Podnevni cvijet stručnjak je za opskrbu tečnošću i uspijeva na pjeskovitom i ilovastom, pa čak i slanom tlu na površinama do 0,7 m2, i to po žarkom suncu. Njegova tajna je u zelenim i mjestimice intenzivno crvenim, debelim listovima ispunjenim sokom i prekrivenim sjajnim spremnicima vode koji na suncu sjaje poput rose ili ledenih kristala. No, kako mu pri takvoj suši uspijeva sakupiti toliko vode? U nastavku ćemo vam odati tu tajnu.

Od jula do septembra jednogodišnji do višegodišnji podnevni cvijet prekriven je brojnim bijelim do crvenkastim cvjetovima sa zrakastim laticama. Korijen dugačak samo nekoliko centimetara u kontrastu je sa tom raskoši i doima se kao da mu je jedina uloga učvrstiti biljku u tlu, a ne opskrbiti je vodom. Pri vlažnom vremenu na biljci se otvaraju kapsule sa plodovima i otpuštaju sivo-smeđe sjemenke koje za zrenje trebaju žegu kakva je tipična za izvorno podneblje ove biljke.

Primjene

Podnevni cvijet slovi kao biljka sa diuretskim učinkom. Samuel Hahnemanns napisao je:

„Svježe cijeđeni sok biljke (Mesembryanth. crystall.), vodenastog i odbojnog okusa, na glasu je kao sredstvo za razrjeđivanje i pospješivanje mokrenja koje se primjenjuje kod vodene bolesti i bolnog i otežanog mokrenja, doduše na temelju vrlo malo dokaza učinkovitosti u liječenju.“

Podnevni cvijet koristi se kod ascitesa (nakupljanja tečnosti u trbušnoj šupljini), dizenterije, oboljenja jetara i bubrega te upale pluća. Vanjska primjena podnevnog cvijeta ublažava svrabež, bol, otekline i crvenilo kože.

Zanimljive činjenice

Ime roda biljaka Mesembryanthemum dolazi od grčkih riječi Mesembria = podne i anthemon = cvijet. Ime roda, kao i hrvatski naziv „podnevni cvijet“ opisuje cvjetove koji se otvaraju pri najintenzivnijem sunčevom zračenju, dakle, najčešće u podne. Ime porodice „Aizoazeae“ koje dolazi od grčke riječi „aizoon“ = vječan opisuje izdržljivost biljke. Dugujemo vam još odgovor na pitanje kako podnevni cvijet uspijeva tko dobro podnositi veliku žegu. Čini to tako da čitav dan zadržava dah! Naime, biljke obično danju iz vazduha uzimaju ugljični dioksid kako bi ga uz pomoć sunčeve svjetlosti pretvorile u šećer i kisik. Biljke dišu kroz otvore na donjoj strani lista kroz koje ujedno gube vodu. Podnevni cvijet zbog toga danju zatvara te tzv. stome i diše tek nakon zalaska sunca. Ugljični dioksid koji upije vezuje na molekulu koju sljedeće jutro fotosintezom pretvara u šećer i kisik. No, to nije sve! Podnevni cvijet odlikuje se još jednom osobinom koja se na prvi pogled doima neshvatljivom – u sebi nakuplja sol. Biljke inače propadaju ako dođu u doticaj sa prevelikom količinom soli. Poznato nam je da nakon hladnih zima vegetacija bude oštećena prekomjernom količinom soli za posipanje cesta. No, podnevni cvijet čak upija sol iz vazduha u blizini obale

ako tlo ne sadrži dovoljno soli.

Zašto podnevni cvijet treba sol? Sol mu je potrebna jer u njemu podstiče proizvodnju voćnih kiselina, koje pak u kombinaciji sa šećernim alkoholima, bogatom količinom magnezija i aminokiselinom prolinom tvore prirodan faktor očuvanja vlage. Dakle, takav sastav biljke privlači i na sebe veže ono malo vlage koja se nalazi u okolišu. To se posebno upečatljivo može primijetiti na odrezanim granama biljke koje se osuše tek nakon nekoliko sedmica!

Zaštitu od žege zaokružuje crvena boja listova koja potiče od tzv. betacijana, supstance koja apsorbira svjetlost i na taj način pruža prirodnu zaštitu od sunca.

Zbog velike količine soli koju sadrži, podnevni cvijet na mjestima na kojima raste ostavlja slano tlo. Budući da na takvom tlu ne uspijevaju druge biljke, u današnje se vrijeme uglavnom odustalo od prakse sadnje podnevnog cvijeta u svrhu zaštite od erozije. Listovi podnevnog cvijeta tvore povrće nalik špinatu. Stanovnici Južnoafričke Republike žvaču fermentirane listove biljke. Na Kanarskim ostrvima podnevni cvijet ranije se koristio za dobivanje kalcinirane sode (natrijeva karbonata) koja se obilato nalazi u pepelu. 

Zbog toga je neki nazivaju i „sodinom biljkom“.

Ljekovitost podnevnog cvijeta u ublažavanju svrabeža, boli, oteklina i crvenila kože poznata nam je zahvaljujući jednoj medicinskoj sestri. Naime, Waltraud Marschke je za vrijeme svog rada u centru za antropozofsku terapiju na jednom od Kanarskih ostrva, Lanzaroteu, primijetila ovu čudesnu biljku. Nakon mnogo ispitivanja podnevnog cvijeta u praksi, medicinska sestra Waltraud je 1998. godine objavila svoja saznanja koja otad privlače sve više i više zainteresiranih.

Biljka iz drugačije perspektive

Raskošni listovi podnevnog cvijeta kao da objedinjuju osobine itave biljke. Njihova crvenkasta boja imitira karakter cvijeta, spremnici tečnosti i faktor zadržavanja vlage kompenzacija su za korijen dugačak svega nekoliko centimetara koji se doima kao da mu je jedina funkcija učvrščivanje biljke u tlu, a ne i opskrba vodom. Korijen biljke srodan je organima nervnog i čulnog sistema u ljudi, u koje se ubraja i koža. Podnevni cvijet objedinjuje zadače korijena u balansirajučem sistemu listova koji oponaša ritmične procese ljudskog organizma. Takvim primjerom pomaže iritiranoj koži koja je, tako reči, pretjerano uznemirena.

♦♦♦♦