Opis

Dunja, koja u divljini raste u obliku grma, maleno je stablo koje naraste tek 3 do 4 metra u visinu. Od maja do juna na njoj cvatu veliki bijeli do nježno ružičasti cvjetovi čašastog oblika blago zaobljenog prema gore. Plodovi, teški od 300 do 500 grama, ovisno o sorti, mogu biti oblika kruške ili jabuke, a lako ih se može raspoznati po baršunastom gornjem sloju koji se lako može obrisati rukom. Ispod tog sloja nalazi se kora prekrivena voštanim slojem koji, kad se protrlja, ispušta prijatan i svjež miris. Iako je čovjek uzgaja već milenijumima, uzgojem se dunja nije mnogo promijenila, pa je uspjela u najvećoj mogućoj mjeri zadržati karakter divljeg voća.

Kao mjesto sadnje potrebno je odabrati zaštićenu lokaciju, s obzirom na to da je drvo osjetljivo na mraz. Općenito, dunja nije podložna bolestima ili štetočinama. Iznimka su požari, koji je ozbiljno ugrožavaju.

Zreli se plodovi beru od septembra do oktobra. Ako je voće namijenjeno za pohranu, najpovoljnije je vrijeme berbe period u kojem plodovi mijenjaju boju iz zelene u jarko žutu. Ako ih se ne dodiruje, plodovi u hladnom prostoru mogu ostati svježi i do 10 sedmica.

Primjene

Ne preporučuje se jesti ove svijetlo žute, aromatične plodove sirove čak ni kada su u potpunosti zreli, jer je njihovo meso izrazito kiselo-gorkog okusa prilično tvrdo. Kuhano i zaslađeno, ono razvija tipičnu primamljujuću aromu i može se upotrijebiti za želee, kompote, sokove i kolače.

Sluz koju dunja sadrži ublažava razne vrste iriticija. Zbog toga se ekstakt njihovih sjemenki koristi kao sredstvo protiv kašlja kao i protiv katara želuca i crijeva. Oblozi sa sluzi iz zgnječenih sjemenki pomažu kod ozljeda i upala zglobova. Kao sastojak preparata za grgljanje sluz također ublažava iritacije i upale u ustima i ždrijelu.

Zanimljive činjenice

Dunja se sadila još u antičkoj Grčkoj. Prvi je put spominje rimski historičar Plinije (24. do 79. g. poslije Krista). Do 1900. njeni su plodovi u Evropi bili vrlo omiljeni. Nakon toga sve su omiljenijima postale jabuke i kruške, njeni bliski srodnici koji su je gotovo u potpunosti istisnuli.

Njemačka poslovica kaže: „Dunja za mladi bračni par nosi ljubav i djecu na dar”.

Još u doba antike dunja je slovila kao simbol sreće, ljubavi i plodnosti.

Stoga je zakon u Ateni propisivao da mladenka na pragu bračne ložnice mora pojesti dunju, što se povezivalo s nadom da će svome suprugu podariti onoliko djece koliko dunja sadrži sjemenki. Za mladenkino dobro nadamo se da je dunja bila kuhana!

Ovo voće navodno pomaže i protiv pijanosti: „Ako se tokom uživanja alkohola jedu dunje, one će spriječiti „vinske pare” da dođu do glave.” (Simon Seth, ljekar iz 11. vijeka p.n.e.).

Naziv dunja potiče od grčke riječi „kydomalon”. Kidonija je grad na Kreti, a riječ „malum” označava jabuku. Kydomalon je, dakle, jabuka iz Kidonije. Iz riječi „kydomalon” izveden je naučni naziv vrste „Cydonium”.

Biljka iz drugačije perspektive

Dunja je nježna, krhka biljka koja je naučila kako se zaštititi. No, njezina zaštita se ne sastoji od tvrde vanjštine - štoviše, dunja je izvana prekrivena paperjasto mekim slojem. Drvenaste strukture u plodu pomažu mu zadržati vlažnost. Visok udio sluzi povezuje eterična ulja i masti s vodom.

Biljka u našim proizvodima

Baš kao što dunja usprkos svojoj nježnoj vanjštini štiti samu sebe, tako štiti i kožu kao sastojak kozmetike Dr.Hauschka. Upotrebljavaju se samo plodovi iz kontrolisanog organskog uzgoja. Koža iznimno dobro podnosi ekstrakt sjemena dunje koji se upotrebljava u mnogim proizvodima Dr.Hauschka zbog svoje sposobnosti ublažavanja iritacije i protuupalnog djelovanja. Uz to reguliše prirodnu vlažnost kože. Osim toga, kozmetika Dr.Hauschka jedini je proizvođač kozmetike koji upotrebljava dunjin vosak koji štiti kožu istovremeno joj dopuštajući da diše.

♦♦♦♦