Sirovine
Pčelinji vosak je pravo malo čudo. Medonosne pčele (Apis mellifera) se hrane velikim količinama nektara i polena te iz tih sastojaka između ostalog proizvode i vosak – supstancu s vrlo visokim sadržajem energije. One energetski komprimiraju svoju hranu i kroz žlijezde na stomaku izlučuju voštane pločice veličine oko 1 mm koje zatim koriste za izgradnju saća. Te voštane pločice su providne kao gorski kristal i lake poput perca (0,0008 g), a 125 000 voštanih pločica daje 100 grama pčelinjeg voska.
Svježe izgrađena prirodna saća su skoro sasvim bijela. Poznatu žutu boju pčelinji vosak poprima kasnije zbog pčelinje upotrebe saća. Boja voska potiče od flavonoida iz propolisa i karotinoida iz polena. Pčelinji vosak se sastoji od više od 300 različitih supstanci.
Sâmo je saće remek-djelo lagane konstrukcije. Ono zauzima najveći mogući prostor uz minimalnu upotrebu građevinskih materijala. Pčele oblikuju cilindrične ćelije od voštanih pločica prekrivenih slinom i zatim toplotom stvorenom mišićima zagrijavaju vosak na temperaturu višu od 40°C. Vosak tako postaje plastičan i poprima oblik šesterokuta čija debljina stijenki iznosi samo 0,07 mm. Toplota aktiviše enzime u slini koji putem hemijske reakcije vosku daju čvrstoću.
Gotovo saće rezultat je međudjelovanja briljantne gradivne tvari i toplote – pčelinjih proizvoda stvorenih uz potrošnju ogromne količine energije. Za leglo srednje veličine sa 100 000 ćelija izgrađeno od oko 1,2 kg voska pčelama je potrebna energija sadržana u 7,5 kg meda.
Potrebno je napomenuti i da su sve ćelije saća u jednoj koloniji otprilike jednake veličine. Individualne razlike u veličini se javljaju samo od jedne kolonije do druge. Na taj se način očituje individualna osobnost pčelinjih kolonija.