Christine Ellinger – specijalistica za nabavu sirovina tvrtke WALA Heilmittel GmbH, koja proizvodi preparate za njegu kože Dr. Hauschka odgovorna je za projekt nabave organskog mangovog maslaca. Cilj tvrtke WALA je širenje organskog uzgoja diljem svijeta, odnosno uzgoj bez upotrebe pesticida i umjetnih gnojiva. Prema riječima Christine Ellinger organski uzgoj je koristan i za ljude i za njihovo prirodno okruženje. Christine je začudila činjenica da unatoč postojanju certificirane organske kvalitete manga nitko nije upotrebljavao tvrde koštice ploda. „Dio plodova manga iz organskog uzgoja se prodaje kao svježe voće, ali većina dolazi do potrošača u obliku soka ili sušenog voća“, objašnjava. Zbog toga kora i tvrda koštica ostaju neiskorišteni – a upravo je koštica dio ploda koji zanima Christine Ellinger jer sadrži vrijedne sirovine za kozmetiku.

Organski mangov maslac – projekat obrade manga

Mango raste u različitim dijelovima svijeta. Christine Ellinger putovala je po kontinentima i upoznavala potencijalne poslovne partnere sve dok 2008. godine nije pronašla onog pravog: Nanalala Satru, direktora tvrtke Castor Products iz Indije. Oni su već nekoliko godina proizvodili organsko hladno prešano ricinusovo ulje za tvrtku WALA. „Nanalal Satra odmah je shvatio što trebamo“, kaže Christine Ellinger. No unatoč tome, rješavanje mnogih pitanja vezanih uz proizvodnju organskog mangovog maslaca potrajalo je neko vrijeme. Projekt Christine Ellinger doveo ju je na nepoznat teren te su iskrsnula mnoga pitanja na koja je trebalo pronaći odgovor. Na primjer, kako izdvojiti sjeme manga iz koštice manga? Kako izdvojiti mangov maslac iz sjemena? Ili, kako se pobrinuti da mangov maslac ne izgubi na kvaliteti bez primjene umjetnih konzervansa? Christine Ellinger se prisjeća: „U početku nismo znali koliko je voća potrebno za proizvodnju potrebne količine organskog mangovog maslaca.“ Kako bi se to utvrdilo, prvi pokušaji obrade manga su započeli 2009. godine.

Da bi se dobio mangov maslac, potrebno je tvrde koštice sušiti na suncu nekoliko dana. Nakon toga, koštice se mogu otvoriti rukom te iz njih izdvojiti sjeme koje se dodatno suši. To predstavlja pravi izazov s obzirom na to da kišna sezona počinje ubrzo nakon berbe manga. Zbog toga je obično potrebno dio sjemena potpuno osušiti u pećima. Kako bi se količina potrošene neobnovljive energije svela na minimum, Nanalal Satra i WALA okrenuli su se solarnoj energiji. „Naručili smo studiju kako bismo našli najbolji način sušenja sjemena koristeći solarnu energiju“, kaže Christine Ellinger. Čim se sjeme osuši, ono se brodom šalje u Njemačku, gdje se iz njega izdvaja dragocjeni organski mangov maslac. Cilj tvrtke WALA je nabavljati mangov maslac direktno iz Indije kako bi se veći dio procesa sa dodatnom vrijednošću odvijao unutar te zemlje. Čak i u ranoj fazi postignuta je znatna dodatna vrijednost obzirom da se koštice više ne odbacuju i spaljuju, već se umjesto toga prerađuju. Zahvaljujući spomenutom Nanalal  Satra može zaposliti dodatnih 40 sezonskih radnika koji bi izdvajali organske koštice manga.

Mangov maslac – sirovina topive teksture

Mangov maslac po konzistenciji je sličan kakao maslacu. Hrani kožu i opskrbljuje je različitim masnim kiselinama pomažući joj da ostane meka i podatna. Mangov maslac također pomaže smanjiti sitne bore te je posebno učinkovit u njezi grube kože, a pruža čak i zaštitu od UV zraka. Uz to, mangov maslac je jestiv te se, između ostalog, koristi u proizvodnji čokolade. 

Mangov maslac u Dr. Hauschka kozmetici

Organski mangov maslac nalazi se u sljedećim Dr. Hauschka proizvodima:

• Učvršćujuća maska: intenzivna njega za zatezanje i učvršćivanje suve kože koja gubi tonus.
• Hidratantna krema za područje oko očiju: lagana njega za zatezanja područja oko očiju pomaže održati vlažnost i sprečava nastanak sitnih bora.

Etiopljanin Fekade Lakew počeo je 2005. godine uzgajati damašćanske ruže prema načelima biodinamičke poljoprivrede uz pomoć preduzeća WALA Heilmittel GmbH na šest hektara zemlje. Do danas je svoje poljoprivredne površine proširio na 25 hektara. Prvo eterično ružino ulje destilirano je 2012. godine. Radi se o prvom ružinom ulju dobivenom u Africi, južno od Sahare nakon prelaska na organski uzgoj. Preduzeće WALA, proizvođač lijekova WALA i kozmetike Dr. Hauschka, ima vrlo visoke standarde kvaliteta prema kojima koristi samo sirovine iz biodinamičkog ili kontrolisanog organskog uzgoja pa zato pridaje veliku važnost uspostavljanju partnerskih odnosa s novim dobavljačima sirovina.

Farma ruža preduzeća Terra PLC nalazi se na 2900m nadmorske visine, oko 125km sjeverno od glavnog grada Adis Abebe, u gradu Debre Birhanu. Njegova nadmorska visina idealna je za damašćanske ruže. Sve je počelo 2002. godine uzgojem povrća. Zatim je uslijedila kratka faza rezanih ruža. No budući da one ne podnose kasne mrazove koji su mogući u etiopijskom gorju, Fekade Lakew je odlučio uzgajati robusniju damašćansku ružu. Brzo je uspostavljen kontakt s preduzećem WALA koje je ponovno bilo oduševljeno projektom. „Već sam dugo razmišljao o tome da pokušamo uzgajati ruže u blizini ekvatora“, izjavio je Ralf Kunert, direktor preduzeća naturamus GmbH. Jer što ruža raste bliže ekvatoru, to dulje cvjeta. Dok u zemljama poznatim po uzgoju ruža kao što su Bugarska, Turska ili Iran ruže cvatu unutar četiri sedmice i tada ih je moguće brati, u Debre Birhanu to razdoblje traje osam sedmica. „Radi se o velikoj prednosti“, objašnjava Ralf Kunert, „jer za branje iste količine ružinih cvjetova na raspolaganju stoji dvostruko više vremena.“ To znači da su ljudi pod manjim pritiskom, potrebno je manje berača, koje je moguće zaposliti na duže, čak i stalno, kvalitet ruža može se prilikom branja još bolje nadzirati, a destilerija se ravnomjernije opterećuje. No ruže iz etiopskog gorja imaju još jednu bitnu prednost: s četiri grama po cvijetu dvostruko su teže od onih koji potiču iz drugih zemalja. Tamo jedan cvijet teži oko dva do dva i pol grama.

WALA preuzima društvenu odgovornost

WALA je kao podsticaj projektu donirala sadnice. Nakon devet godina one su izrasle u veličanstvene ružine grmove. Kako bi ruže od samog početka dobivale ispravnu njegu i imale optimalne početne uslove, WALA je Fekadeu Lakewu i njegovim zaposlenicima obezbjedila pomoć savjetnika za biodinamičku poljoprivredu. On u redovnim razmacima više puta godišnje obilazi farme ruže te edukuje i savjetuje tamošnje ljude o pravilnom uzgoju ruža. Kako bi se obezbjedilo ispunjenje visokih zahtjeva koje WALA generalno postavlja za sirovine koje prerađuje, 2012. godine je proveden prvi sertifikacijski audit prema smjernicama Demeter i programu „fair for life“ – jednom od standarda pravedne trgovine (fair trade). Troškove sertifikacije podmirilo je preduzeće WALA. Osim toga, 2012. godine je izgrađena i destilerija. Finansirana je sredstvima koje je obezbjedila WALA, a u Etiopiji ga je proizvelo njemačko preduzeće Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH uz pomoć bugarskog proizvođača postrojenja za destilaciju, kojem je WALA pomogla, i po nalogu Njemačkog ministarstva za gospodarsku saradnju i razvoj (BMZ). „Važno nam je da se u našoj zemlji i kod naših projektnih partnera stiču nova znanja. Moto preduzeća WALA je pomoći drugima da si sami pomognu”, objašnjava Ralf Kunert.

Cilj svakog projekta nabave sirovina u preduzeću WALA je proširenje organskog uzgoja širom svijeta. Partnerima je obezbjeđena finansijska i stručna pomoć na terenu. WALA se ugovorno obvezuje da će otkupiti sirovine proizvedene unutar projekta. To projektnim partnerima daje sigurnost pri planiranju i garantuje da će radnicima biti isplaćene plaće. WALA u odnosu s dobavljačima generalno pridaje pažnju odgovarajućim radnim uslovima i naknadama za rad, te osviještenom i odgovornom odnosu prema okolišu.

Hektar ruža za kilogram eteričnog ružinog ulja

Potreban je otprilike jedan hektar ruža da bi se dobio kilogram dragocjenog ulja koje se koristi u gotovo svim kozmetičkim proizvodima Dr.Hauschka i mnogim lijekovima koje proizvodi WALA. WALA se obvezala da će otkupiti svo ružino ulje koje se proizvede na farmi ruža u sljedećih deset godina. „Nakon toga Fekade Lakew bi trebao svoje ružino ulje ponuditi i drugim otkupljivačima”, izjavio je Ralf Kunert. „Ne želimo da naš ugovorni partner ovisi o nama, nego da sarađuje s više otkupljivača i tako stane na sopstvene noge.”

U međuvremenu je Fekade Lakew zakupio još 14 hektara zemlje u 10 kilometara udaljenom mjestu Angolela. Naime, privatno vlasništvo nad zemljom, uz izuzetak sasvim male površine za sopstvene potrebe, još uvijek nije dopušteno u Etiopiji. U Angoleli već rastu brojni grmovi ruže, a kad se poljoprivrednici iz okolice pridruže primjeru Fekadea Lakewa, bit će ih još i više. S obzirom na to da u susjednom selu već ima zainteresovanih, to bi se moglo dogoditi vrlo brzo. Ako sve protekne prema planu, i oni će se uskoro baviti uzgojem ruža od kojih će se zatim u nedavno proširenoj destileriji preduzeća Terra PLC proizvoditi eterično ružino ulje. Na taj način napreduje uzgoj ruža u Etiopiji, a gospodarski i socijalni položaj pojedinaca u toj zemlji polagano se, ali sigurno poboljšava.

Sedam ujutro, zima u Južnafričkoj Republici, kroz tišinu dopire glasanje čaplji. Sedam radnika južnoafričkog preduzeća  Parceval Ltd. Pharmaceuticals u ranu zoru započinje s berbom podnevnog cvijeta koji raste na poljima farme Waterkloof u vlasništvu preduzeća. Ovog jutra mjeseca augusta je 14 Celzijevih stepeni, što je hladno u poređenju s vrućim ljetima kad temperatura zna dostići i 45 stepeni. Cilj berbe je prikupiti 1,5 tona. Budući da su biljke obilno rodile, cilj je postignut u samo tri sata.

Preduzeće Parceval Ltd. Pharmaceuticals na farmi Waterkloof godišnje proizvede oko deset tona podnevnog cvijeta (Mesembryanthemum crystallinum) iz biološko-dinamičkog i sertifikovanog organskog uzgoja. Za dobijanje sjemena, pripremu komposta, uzgoj mladih biljaka i berbu brinu se zaposleni farme. Tokom zimskih mjeseci uzgajaju podnevni cvijet, jer u tom periodu brže raste i bogatiji je nektarom. Prava se priroda ove biljke najbolje može prepoznati po njenom prirodnom staništu. Naime, podnevni cvijet pionirska je biljka koja voli rasti na područjima čiji je normalni ekosistem poremećen.

Ulrich Feiter je osnivač i direktor preduzeća Parceval Ltd. Pharmaceuticals. Njegova saradnja s preduzećem WALA započela je već 1986. U to je vrijeme ovaj kvalifikovani baštovan već gotovo dvije godine uz školovanje radio u različitim odjelima preduzeća WALA i, između ostalog, upoznao postupak ritmične proizvodnje kojim se dobivaju dugotrajni biljni ekstrakti na bazi vode, tzv.  Matične tinkture. Feiter je s tim znanjima po nalogu preduzeća WALA otišao u Južnoafričku Republiku kako bi ondje proizvodio matičnu tinkturu iz biljke Bryophyllum koja voli toplinu..

Ulrich Feiter ne smatra da je njegova uloga u Južnoafričkoj Republici svedena samo na ulogu ugovornog proizvođača. „Dobit mi nikad nije bila važna”, odgovara kad ga se pita o njegovoj viziji. Više mu je stalo do toga da prenese nove ideje, premosti probleme i pomogne Africi. Zbog toga je 2005. inicirao osnivanje  AAMPS, Udruge za normizaciju afričkih ljekovitih biljaka koja je nedavno izdala opise više od 50 afričkih ljekovitih biljaka kako bi podstaknula njihovu upotrebu. Zbog toga takođe trenutno priprema osnivanje zaklade zaposlenika preko koje bi zaposlenici preduzeća Parceval dobili financijski udio u preduzeću i mogli učestvovati u poslovnim odlukama. Stvaranje kolektivnog osjećaja odgovornosti velik je izazov koji se može razviti samo uz puno strpljenja i razgovora, ali je ujedno i ispravan korak za budućnost.

Motivisani i ekološki orijentisani indijski poljoprivrednici već su 1995. osnovali nevladinu udrugu Satvik. Cilj im je bio u suvoj sjevernoindijskoj pokrajini Kutch podsticati bavljenje ekološki prihvatljivom poljoprivrednom proizvodnjom koja koristi samo oborine. Nakon što je u razornom potresu 2001. ondje najmanje 20.000 ljudi izgubilo život, a mnogo preživjelih ostalo bez egzistencijalnih temelja, postalo je još važnije prijeći na jeftiniji metod uzgoja koji ne narušava, nego čak povećava plodnost tla. Stvorila se potreba za pojačanom aktivnošću udruge Satvik.

Prvo sertifikovano organsko ricinusovo ulje

Upit vezan uz organsko ricinusovo ulje, koje je Christine Ellinger, fakultetski obrazovana ekotropologinja i inženjerka agronomije, 2005. postavila udruzi Satvik, stigao je u pravo vrijeme. Njihova je poljoprivredna proizvodnja već tad odgovarala ekološkim kriterijima, no nije bila službeno sertifikovana kao organska. WALA je pružanjem financijske potpore savjetodavnoj aktivnosti udruge Satvik i svojim dugogodišnjim iskustvom doprinijela tomu da IMO (Institut za tržišnu tehnologiju) cijelom lancu uzgoja i obrade ricinusa dodijeli seritifkat za organsku proizvodnju. Ovo nezavisno nadzorno tijelo ispituje skladnost ekoloških aspekata proizvoda, poljoprivrede, obrade, uvoza i trgovine s Uredbom EZ-a br. 834/2007 kojom se reguliše ekološka proizvodnja. Tako se 2005. godine rodilo dugogodišnje partnerstvo koje je rezultiralo prvim sertifikovanim organskim ricinusovim uljem na svijetu.

Moj je san obrađivati samo ricinusovo sjeme iz biološkog uzgoja.

Nanalal Satra, vlasnik i direktor preduzeća Castor Products Company iz indijskog sela Nandgam u pokrajini Kutch u kontaktu je s preduzećem WALA od 2005. godine. Podstaknut upitom Christine Ellinger i uz posredništvo udruge Satvik, od 2007. u svojoj uljnoj preši proizvodi hladno prešano ricinusovo ulje iz biološki uzgojenog sjemena koje otkupljuje od lokalnih poljoprivrednika sertifikovanih za organsku proizvodnju - i to za 15 do 18 posto višu cijenu u odnosu na sjeme ricinusa iz konvencionalnog uzgoja. Njegovo oduševljenje biološkim načinom proizvodnje podstaknulo ga je da 2009. godine izgradi novi pogon za proizvodnju koji je sertifikovao IMO i u kojem proizvodi isključivo sertifikovano organsko ricinusovo ulje. Višak dobiti od prodaje organskog ricinusovog ulja Nanalal Satra koristi kako bi izgradio zajedničke prostorije za odmor i druženje zaposlenika, pomogao poljoprivrednicima pri sertifikaciji i prelasku na biološki uzgoj i omogućio poljoprivrednicima da za kuhanje koriste bioplin. Za već 50 poljoprivrednika finansirao je postrojenja za proizvodnju bioplina koja omogućuju porodici s jednom kravom pripremu svih obroka. Takvo nešto je pravi blagoslov u suvoj pokrajini Kutch siromašnoj drvećem.

Finansijska nezavisnost kao glavni cilj

U međuvremenu, poljoprivredne površine u vlasništvu gotovo 140 porodica steklo je sertifikat za organsku proizvodnju. Na 1.175 hektara zemlje proizvode gotovo 277 tona ricinusovih sjemenki i na taj način obezbjeđuju stabilan dodatni prihod. Nanalal Satra proizvodi 60 tona ricinusovog ulja te time danas uveliko premašuje potrebe preduzeća WALA, zbog čega sarađuje s više trgovačkih partnera. „To je potpuno u skladu s našom filozofijom”, tvrdi Christine Ellinger. U konačnici, radi se o tome da se u strukturno zakinutim regijama pruži podsticaj i potpora granama proizvodnje čije će postojanje biti stabilno i samostalno te koje će lokalnim stanovnicima pomoći u postizanju finansijske nezavisnosti i boljih socijalnih uslova. Osim gospodarskog savjetovanja, nevladina organizacija Satvik brine se i oko zdravstvenih i obrazovnih programa. I Christine Ellinger posvećuje posebnu pažnju socijalnim aspektima prilikom svojih posjeta. Tokom njenog zadnjeg posjeta Nanalal Satra joj je ponosno pokazao preuređene zajedničke prostorije za zaposlenike. Ona se vidno obradovala: susret različitih kultura urodio je plodom na obje strane.

Preduzeće WALA već je u ljeto 2006. nagovijestilo svoj interes za afganistanskim ružinim uljem, te od tada podržava taj projekt svojim stručnim znanjem i iskustvom. Tom saradnjom proizvođači prirodne kozmetike dobivaju dodatni izvor vrijedne sirovine, jer potražnja za uljima biljaka iz organskog uzgoja neprekidno raste. Saradnja između preduzeća WALA i njemačke organizacije Welhungerungshilfe može se zahvaliti spremnosti seljaka da se sertificiraju u skladu sa zahtjevima koji se polažu na prirodnu kozmetiku.

www.welthungerhilfe.de

Ljuske pistacija u kompostu

Madhi Maazolahi, nizak čovjek s gustom, tamnom kosom i okruglim licem, uvijek je u pokretu. Brzim koracima slijedi visokog Nijemca koji se uvijek može prepoznati po svijetlo smeđem šeširu s vrpcom. Hans Supenkämper je zadovoljan jer su se ljuske pistacija potpuno razgradile, a rezultat je fina zemlja prijatnog mirisa, niti presuva niti prevlažna. Pažljivo pokriva kompost kako bi spriječio preveliko isparavanje vlage u ovom području u kojem vlada gotovo pustinjsko okruženje. Zapravo, pravo je čudo što ruže daju tako obilan urod u krajoliku kojeg karakteriše nedostatak vode. Na tvrdoj zemlji osamljene planinske regije raste samo nisko rastinje i nekoliko stabala. Na susjednom polju žene u tišini ubiru pupoljke damašćanske ruže. Oko njihovih bokova obješene su vreće u koje sakupljaju cvjetove. Kad se vreće napune, istresaju cvijeće u veće vreće koje muškarci odnose u destileriju. Okružene ružičastim grmovima ruža u cvatu, ističu se svojim šarenim suknjama i maramama koje nose na glavi.

Polja u Mehdi Abadu testna su polja iranskog preduzeća Zahra Rosewater koje to preduzeće obrađuje na biološko-dinamički način uz potporu preduzeća WALA. Zahra većinu eteričnih ružinih ulja i ružinu vodicu dobiva u dolini Lalehzar koja se nalazi na visini od 2200 metara u središtu Irana. Homayoun Sanati, osnivač preduzeća Zahra Rosewater, sada u 83. godini života, rado pripovijeda o tome kako je intenzivni okus mente za vrijeme ručka iznenadio njega i njegovu suprugu. Činilo se logičnim uzgajati ruže na zemljištu koje je naslijedio od svog oca Abdula-Hosseina Sanatija. Danas 1500 uzgajivača sarađuju s preduzećem Zahra Rosewater, koje se nalazi u 50%-tnom vlasništvu fonda Sanati, a osnovao ju je djed Homayouna Sanatisa.

U potrazi za evropskom tajnom

Haj Ali Akbar Sanati (1858. - 1938.), trgovac željan znanja, iz iranskog pustinjskog grada Kermana, tražio je odgovor na pitanje šta Evropu čini tako uspješnom. Otprilike 1901. godine krenuo je pješice u potrazi za odgovorom. Put ga je vodio kroz Indiju i Osmansko Carstvo pa sve do Beča. Prošlo je 10 godina prije nego što se vratio u Kerman preko Rusije i središnje Azije. Sa sobom je donio odgovor: tajna koju je pokušao razotkriti leži u obrazovanju i industriji. U svom, tada mirnom i osamljenom rodnom gradu Kermanu, osnovao je tekstilnu industriju i sirotište koje djeci nije bilo samo utočište već i mjesto u kojem su im pruženi odgoj i obrazovanje, uključujući i podučavanje za rad u industriji. Uzeo je prezime Sanati što na perzijskom znači „industrijski”. U to doba u Iranu nije bilo prezimena, ali su mnoga djeca iz sirotišta ipak samovoljno uzela prezime Sanati. U ranim 60-tim godinama prošlog vijeka otac Homayouna Sanatisa osnovao je na lokaciji sirotišta Muzej savremene umjetnosti i biblioteku, koji još i danas postoje.

Djeca su naša budućnost

"Djecu moramo učiti da razmišljaju, a ne samo da uče napamet, kao što se to radi u državnim školama.” Oči Homayouna Sanatija sjaje posebnim sjajem kad govori o svom posljednjem projektu. Nakon smrti svoga oca, 1974. godine, preuzeo je između ostalog i upravljanje sirotištem. Otkad je 2006. godine profesora hemije Alija Mostafavija postavio za direktora preduzeća Zahra Rosenwater, posvetio je više vremena sirotištima fonda Sanati. Osim tog sirotišta za dječake u Kermanu, postoji i jedno za djevojčice u Bamu, gradu teško pogođenom snažnim zemljotresima, te dječji vrtić u Kermanu za invalidnu djecu i dom za mentalno zaostale djevojčice koje često postaju žrtve nasilja ili zlostavljanja u porodici. Ukupno 200 djece ima zaštitu i utočište u ustanovama fonda. Djeca za Homayouna Sanatija predstavljaju budućnost Irana. "Moramo raditi na edukaciji majki" odlučno dodaje Homayoun Sanati. Objašnjava da majke imaju ključnu ulogu u usvajanju etičkih i socijalnih vještina koje nas prate kroz život.

Mjeseci ruža

Tokom maja i juna oko destilerije vlada užurbanost kao u košnici. Uzgajivači dolaze užurbano na mopedima, magarcima, kamionima, traktorima ili pješice kako bi dostavili svježe ubrane ružine cvjetove. Na ulazu u skladište, u kojem miris rasutih ruža obogaćuje vazduh, na velikoj vazi sjedi zaposlenik destilerije. Važe svaku vreću punu ruža, zapisuje težinu u evidencijsku knjigu te poljoprivredniku izdaje potvrdu o primljenoj količini kako bi mu se odmah potom isplatila pripadajuća naknada.  "Cijena koju plaćamo je dobra i želimo da to uzgajivači znaju", kaže Ali Mostafavi, direktor preduzeća Zahra Rosewater. Na kraju godine preduzeće Zahra takođe isplaćuje bonus uzgajivačima ako je ostvaren dovoljno velik promet. "Naravno, i mi moramo ulagati u posao" kaže Mostafavi i dodaje da se primjerice mora nabaviti nova linija za punjenje 20-tak različitih biljnih destilata, od vodica na bazi mente i vrbe do osnažujućih biljnih vodica koje Zahra proizvodi pored eteričnih ulja, mirisnih soli i voćnih čajeva. S tom širokom paletom proizvoda Zahra može koristiti destileriju i u mjesecima izvan kratke sezone ruža.

Ružino ulje i ružina vodica

U dvorani za preuzimanje ruža sve se odvija vrlo brzo. U stražnjoj prostoriji zaposleni preuzimaju vreće i istresaju ruže na čisti pod dvorane. Cvjetovi ruža ne smiju se previše zagrijati kako ne bi izgubili previše dragocjenog eteričnog ulja. Zato berba počinje rano u zoru, a u njoj učestvuju svi iz doline Lalehzar koji nisu bolesni ili prestari. Zaposleni destilerije stalno okreću ruže kako bi spriječili njihovo zagrijavanje. Kada su postrojenja za destilaciju u susjednoj dvorani slobodna, cvjetovi ruže se žurno prebacuju tamo i umotani u plave tkanine podižu u gornji kotao postrojenja za destilaciju. U jednom kotlu 500 kilograma ružinih cvjetova kuha se tri sata zajedno s 500 litara vode. Zahra Rosewater svake godine obradi više od 900 tona ružinih cvjetova. Skupocjen rezultat tog rada, čiji se kvalitet neprekidno provjerava u sopstvenom laboratoriju za analizu, su 900 tona ružine cvjetne vodice i oko 150 litara ružinog ulja. "Naš je cilj povećanje godišnjeg prinosa na 1100 tona ružinih cvjetova", kaže Ali Mostafavi optimistično, zahvaljujući dugoročnom ugovoru o saradnji s preduzećem WALA koje otkupljuje više od jedne trećine proizvedenog ružinog ulja kao i sušene cvjetove ruža. Nova polja u Shirazu i Dharabu trebala bi doprinijeti rastu. Mostafavi s veseljem očekuje dobru saradnju s preduzećem WALA. U januaru 2008. posjetio je to njemačko preduzeće kako bi između ostalog učestvovao u dogovorima u vezi zajedničkog standarda kvaliteta.

Edukacija i obrazovanje

Svi uzgajivači koji rade za Zahra Rosewater, njih 1500, samostalni su poduzetnici. U ugovorima s preduzećem Zahra obvezali su se da neće koristiti vještačko đubrivo, jer je Zahra angažirala britansko udruženje Soil Association da im za polja dodijeli sertifikat o organskom uzgoju.  „Pravi je izazov uvjeriti uzgajivače da ruže ne tretiraju hemijskim sredstvima”, kaže Mostafavi, „jer u Iranu država subvencioniše vještačko đubrivo pa uzgajivači na početku znaju raditi samo s takvim đubrivima.” Stoga su edukacija i osposobljavanje po biodinamičkim principima, koje primjerice provodi agronom Hans Supenkämper iz preduzeća WALA, velika podrška u poslovnoj saradnji s uzgajivačima. Osim toga, Zahra uz sadnice ruža uzgajivačima besplatno obezbjeđuje i prirodno đubrivo dobiveno iz komposta. Onaj tko prekrši zabranu korištenja vještačkog đubriva isključuje se četiri godine iz ugovora. "Čak ni u toj situaciji uzgajivače ne prepuštamo sebi samima" kaže Hamayoun Sanati. Njegova je vizija pretvoriti cijelu dolinu Lalehzar u područje organske poljoprivredne proizvodnje, od ruža pa sve do voća i povrća. Ako uzgajivač koristi vještačko đubrivo, bit će doduše prijavljen, ali će Zahra ipak otkupiti njegove ruže, ali po nižoj cijeni te će ih destilovati u konvencionalnoj destileriji. Onaj tko sarađuje s preduzećem Zahra, dio je porodice. Ta pripadnost potkrepljena je činjenicom da uzgajivači u Lalehzaru redovno dobivaju novine za čije je izdavanje nadležan Mahdi Maazolahi. U novinama se objavljuju članci koji pokrivaju sve aspekte uzgoja ruža, individualne priče o uzgajivačima, godišnje festivale i novosti u selu, a sadrže i posebne stranice za žene i djecu. Kao dio porodično orijentisane saradnje, porodicama kojima je potrebno isplaćuje se akontacija, stariji ljudi koji nisu sposobni za rad dobivaju jednu vrstu penzije te im je obezbijeđena pravna pomoć u slučaju spora. Preduzeće Zahra takođe je unaprijedilo snabdijevanje sela vodom, te potpomaže škole. Obezbijedilo im je i primarnu zdravstvenu zaštitu osnivanjem lokalnog zdravstvenog centra. A oni koji moraju putovati u Kerman zbog specijalističkog pregleda, imaju organizovan prevoz. Parovi koji žele sklopiti brak dobivaju kredit uz vrlo nisku kamatnu stopu od samo 4% umjesto 14% koliko se nudi u iranskim bankama. Zahra takođe pruža mogućnost pohađanja škole u Kermanu za posebno talentovanu djecu. Cilj je da se nakon školovanja vrate u selo raditi. Ideja se pokazala uspješnom: Lalehzar ima najnižu stopu nezaposlenosti u cijeloj regiji. Ovdje gotovo i nema migracije stanovnika sa sela u gradove, koja je inače uobičajena u Iranu zbog toga što se poljoprivreda finansijski teško isplati zbog prekupaca. To je prepoznalo i Ministarstvo poljoprivrede Irana koje je ponudilo kredite preduzeću Zahra kako bi nastavili s širenjem poslovanja. Međutim to nije bilo potrebno, budući da je Zahra toliko finansijski stabilna i jaka, da čak dio svojih prihoda donira sirotištima fonda Sanati.

"Na testnim poljima uzgajamo pšenicu sa i bez vještačkih đubriva, pa upoređujemo prihode i rashode" kaže Ali Mostafavi. Rezultate prosljeđuje uzgajivačima koji će sami moći zaključiti je li organski uzgoj ekonomski isplativ. Uzgajivači bi tako trebali razviti osjećaj za organski uzgoj pa na temelju sopstvenog uvjerenja nastaviti raditi u tom smjeru. Iako za sada u Iranu ne postoji tržište organskih proizvoda, osim nekih začetaka u Teheranu, Zahra Rosewater i dalje vjeruje u svoju „nježnu organsku revoluciju".

Počeci

Gugutanje golubova ispunjava unutarnje dvorište žućkaste ciglene zgrade u Kermanu koju je sagradio Sanatijev djed. Danas je to sjedište preduzeća Zahra Rosewater i dom Homayouna Sanatija. Zidovi koji štite od buke, danas već milijonskog grada Kermana, dobro su mjesto za razmišljanje o počecima preduzeća Zahra.

Nakon što su Homayoun Sanati i njegova supruga odlučili uzgajati ruže u Lalehzaru, nabavili su sadnice damašćanske ruže u regiji Kashan u provinciji Isfahan s dugom tradicijom uzgoja ruža u Iranu. Prvi pokušaji bili su uspješni. Nakon 18 mjeseci grmovi ruža dali su cvjetove čiji je udio ulja bio za 50% veći od ruža koje rastu u Kashanu. Porodica Sanati posadila je nakon toga 20 hektara polja ruža, bez obzira na to što su uzgajivači bili vrlo sumnjičavi prema toj novoj kulturi. Zatim je došlo do revolucije u Iranu. Kad je Homeini preuzeo vlast, Homayoun Sanati je uhapšen. Optužili su ga da je agent CIA-e jer je radio za američku izdavačku kuću Franklin. Ali njegov je zadatak bio samo da beletristiku i udžbenike na engleskom jeziku prevodi i objavljuje na iranskom jeziku farsi. Međutim, i sama činjenica da je objavio 1500 knjiga smatrala se zločinom protiv Islama jer je objavljivanjem američkih knjiga i ideja ugrožavao kulturu Islama. Nakon osam mjeseci provedenih u vlažnoj i mračnoj samici morao je provesti još pet godina u zatvoru. Pušten je na slobodu 1983. godine. U međuvremenu se za ruže morala brinuti njegova žena. Ruže su joj bile kao sopstvena djeca. Stoga joj je najteže bilo gledati kako su uzgajivači u Lalehzaru prestali zalijevati mladice ruža svakih 14 dana, pa su to radili samo jednom tokom cijelog ljetnog razdoblja. Ali tada se dogodilo čudo. Ruže su rasle unatoč tome, bile su zelene i cvale su raskošnim cvatom. Uzgajivače je to toliko dojmilo da su otada počeli vjerovati u uzgoj ruža, jer su vidjeti da se sa vrlo malo rada i uz minimalnu količinu vode može dobiti daleko bolji urod od pšenice, krumpira ili čak od opijumskog maka kojeg su dugo vremena ilegalno uzgajali kako bi povećali svoje skromne prihode. "Vrijeme koje sam proveo u zatvoru dalo je i neke pozitivne rezultate", otkriva Homayoun Sanati svojim mladenačkim osmijehom. Zahvaljujući djedovoj izreci "Nikada se nemoj plašiti straha" lakše je podnio vrijeme provedeno u zatvoru, u samici je smislio čak stotine stihova o ruži, zadržao ih u svojoj memoriji i na povratku iz zatvora zapisao sve na papiru „Naši su problemi naše najveće bogatstvo”, pridodaje.

Dodatne informacije:

www.zahrarosewaterco.com

Zemlja nepotkupljivih

Burkina Faso. Gdje je to zapravo? Nalazi se u zapadnoj Africi, pored Obale Slonovače i Gane - zvuči kao veliko prostranstvo gdje se mogu doživjeti svakakve pustolovine. Ova zemlja prošarana tokovima rijeka Crvene, Crne i Bijele Volte u prošlosti se zvala Gornja Volta, a njen današnji naziv znači „Zemlja nepotkupljivih”. Burkina Faso smještena je na visoravni, a karakterišu je vlažne savane, afrički buš i polupustinje. Sušna su razdoblja, ovoj ionako siromašnoj zemlji u kojoj ljudi uglavnom žive od stočarstva i poljoprivrede, posljednjih godina donijela brojne teškoće. Ovdje, na rubu Sahela, ljudi mogu preživjeti samo ako uzgajaju biljke koje su se posve prilagodile sušnim razdobljima. Jedna od takvih biljaka je stablo mandinga.

Sveto stablo savane: stablo mandinga

U svojoj domovini možda se doima malim, ali čvornato stablo mandinga može narasti od 10 do 15 m u visinu i sastavni je dio prirodne vegetacije ograničenog, otprilike 300 km širokog vegetacijskog pojasa koji se pruža od Malija preko Burkine Faso do Gane, Toga i Benina. Ne raste nigdje drugdje na svijetu osim ondje.

Ovo stablo koje karakterišu kožnati listovi i mliječna tečnost koja kroz njega teče, cvate tek sa 20 godina, a tek sa 30 godina dostiže punu rodnost koja traje sljedećih 100. Zreli plodovi zelene su boje i oblika šljive, a imaju radijus od otprilike 4 cm. Meka vanjska ovojnica zelene boje omiljeno je jelo. Budući da sadrže 50% masti, košpice plodova (orasi) u Burkini Faso tradicionalni su i omiljeni izvor masti koja se koristi u njezi kože i ishrani. Stanovništvo zbog velike važnosti stablo mandinga smatra svetim, zbog čega je njegova sječa zabranjena.

Žensko zlato: shea maslac

Za proizvodnju shea maslaca zaslužne su žene. Kad dođe vrijeme proizvodnje shea maslaca, koji se naziva još i karite, žene se okupljaju na centralnom mjestu u selu koji je posebno namijenjen toj svrsi. Nakon berbe oraščići se suše i zatim ljušte, peku u glinenoj peći i usitnjavaju u mužaru. Nastala masa razrjeđuje se vodom i tuče otprilike 45 minuta. Maslac se zatim sam odvaja od vode i može se obrati (proces se može usporediti s proizvodnjom putera od mlijeka). Rezultat je masa bijeložute boje, nerafinisan shea maslac s blago pikantnim mirisom. Gotovi se maslac do otpreme čuva u skladištu koje se koristi samo u tu svrhu. U međuvremenu je shea maslac postao omiljen širom svijeta.

Shea maslac za kozmetiku Dr. Hauschka

Prvi kontakti između Burkine Faso i preduzeća WALA Heilmittel GmbH uspostavljeni su 2001. Nezavisni projektni savjetnik Hermann Schopferer predložio je saradnju proizvođaču prirodne kozmetike Dr. Hauschka. Njegova je ideja bila da se u kvalitetnoj kozmetici primijeni kvalitetni shea maslac proizveden tradicionalnim procesom, što je pobudilo interes preduzeća WALA koje je prihvatilo prijedlog.

Herman Schopferer pokrenuo je i vodio već nekoliko projekata u Africi, posebno u Burkini Faso. Budući da je dobro poznavao zemlju, zbog umjerene klime i velike količine padalina za projekt proizvodnje shea maslaca odabrao je jugozapad Burkine Faso gdje raste velik broj stabala mandinga, udaljen od glavnog grada Ouagadougoua oko 400 km.

Zeleni grm i žuta glina

Svi kojima je dosta modernog života dobili bi željeni mir u selu Diarabakoko smještenom u regiji Burkine Faso: nema struje, telefona niti automobilskog prometa koji bi uzrokovali nemir. Lokalno stanovništvo živi isključivo od poljoprivrednog uroda. Proso je jedno od glavnih jela u njihovoj monotonoj ishrani, a meso je rijetkost. Žene i muškarci prodaju dio svojih prinosa ili obroke koje su sami skuhali na 15 kilometara udaljenoj tržnici kako bi ponešto zaradili. Put do tamo prevaljuju pješke.

Obrada oraščića mandingo

U selima Burkine Faso prikupljanje oraščića mandingo pripada tradiciji. Inostrane rafinerije već dugo iskorištavaju dragocjene orahe koje jeftino otkupljuju od sela. Međutim, u okviru projekta proizvodnje shea maslaca koji je pokrenula WALA, sela zarađuju mnogo više jer prodaju maslac koji proizvode sami, a cijena maslaca je sedam puta viša nego cijena oraha.

Čini dobro i bolje

Trenutno oko 350 žena iz dva sela proizvodi shea maslac za preduzeće WALA. Same su se organizovale u zadrugu proizvođača, zajednicu koja okuplja isključivo žene, kao što je to običaj u Africi. Ondje je proizvodnja shea maslaca oduvijek pripadala ženskom rodu. U svrhu projekta, žene su si nadjenule naziv „IKEUFA“ (Faire bien et meilleur de Diarabakoko), što znači: čini dobro i bolje u selu Diarabakoko.

Žene iz sela same biraju vršiteljice svih funkcija u zadruzi - od predsjednice, preko blagajnice do zapisničarke. Imaju sopstvena polja i zarađuju sopstveni novac kojim same gospodare. Tako emancipirane stanovnice Burkine Faso sva pitanja vezana uz projekt rješavaju direktno sa Schopfererom.
Zahvaljujući prihodu od prodaje, žene su u mogućnosti platiti školarinu i poslati svu djecu na školovanje, a ne samo dio njih. Osim toga, na taj način obezbjeđuju osnovnu opskrbu neophodnim namirnicama i potrebnim lijekovima.

Shea maslac iz Burkine Faso: činjenice

U početnoj fazi 2001. godine WALA je podupirala projekt prizvodnje shea maslaca finansiranjem savjetnika Hermanna Schopferera koji je nekoliko puta godišnje posjećivao zemlju, brinuo o traženom nivou kvaliteta i obavljao pripreme za godišnji postupak sertifikacije organskog porijekla.

Iz prikupljenih se oraha 2002. po prvi put proizvodio shea maslac za preduzeće WALA. WALA je proizvođačice isplatila unaprijed, i to u natprosječnim iznosima. Tim novcem finansirale su opremu, materijal za otpremu i ostale potrepštine. U jesen 2002. u prostore preduzeća WALA u Njemačkoj stiže prva pošiljka shea maslaca.

Projekt je 2003. prvi put uspješno dobio sertifikat organskog porijekla. Proizvedena količina bila je dovoljna da namiri sve potrebe preduzeća WALA.

Obrada prinosa iz berbe 2004. započinje u augustu. Istovremeno se provodi godišnji postupak sertifikacije organskog porijekla.

WALA proizvođačicama garantuje nepromjenjivu količinu otkupa i nudi finansijsku potporu u obliku investicija.