Christine Ellinger – specijalistica za nabavu sirovina tvrtke WALA Heilmittel GmbH koja proizvodi proizvode za njegu kože Dr. Hauschka pokretačka je snaga iza projekta nabave organskog mangovog maslaca. Cilj tvrtke WALA je proširenje organskog uzgoja diljem svijeta, odnosno promicanje poljoprivrede bez uporabe pesticida i umjetnih gnojiva. Riječima Christine Ellinger: „Organski uzgoj koristan je i za ljude i za njihovo prirodno okruženje.“ Christine je bila zapanjena činjenicom da usprkos postojanju certificirano organske proizvodnje manga nitko nije upotrebljavao tvrde koštice ploda. „Dio plodova manga iz organskog uzgoja prodaje se kao svježe voće, no većina dolazi do potrošača u obliku soka ili sušenog voća“, objašnjava. Zbog toga kora i tvrda koštica ostaju neiskorišteni – a upravo je koštica dio ploda koji zanima Christine Ellinger jer sadrži vrijedne sirovine za kozmetiku.

Organski mangov maslac – projekt obrade manga

Mango raste u različitim krajevima svijeta. Christine Ellinger putovala je po kontinentima s ciljem upoznavanja potencijalnih poslovnih partnera dok 2008. godine nije pronašla onog pravog: Nanalala Satru, direktora tvrtke Castor Products iz Indije koja je već nekoliko godina proizvodila organsko hladno prešano ricinusovo ulje za tvrtku WALA. „Nanalal Satra odmah je shvatio što trebamo“, kaže Christine Ellinger. Usprkos tomu, razjašnjavanje mnogih pitanja vezanih uz proizvodnju organskog mangovog maslaca potrajalo je neko vrijeme. Projekt Christine Ellinger doveo ju je na nepoznat teren te se nametalo mnogo pitanja na koja je trebalo pronaći odgovor. Primjerice, kako izdvojiti sjemenku manga iz koštice manga? I kako izdvojiti mangov maslac iz sjemenki? I još, kako se pobrinuti da mangov maslac ne izgubi kvalitetu bez primjene umjetnih konzervansa? Christine Ellinger se prisjeća: „U početku nismo znali koliko je voća potrebno da se proizvede potrebna količina organskog mangovog maslaca.“ Kako bi se to utvrdilo, prvi pokušaji obrade manga započeli su 2009. godine.

Da bi se dobio mangov maslac, potrebno je nekoliko dana sušiti tvrde koštice na suncu. Nakon toga, koštice se mogu otvoriti rukom, a iz njih se izdvajaju sjemenke koje se dodatno suše. To predstavlja pravi izazov s obzirom na to da kišna sezona počinje ubrzo nakon berbe manga. Zbog toga je obično potrebno dio sjemenki potpuno osušiti u pećima. Kako bi se količina potrošene neobnovljive energije svela na minimum, Nanalal Satra i WALA okrenuli su se solarnoj energiji. „Naručili smo studiju kako bismo utvrdili najbolji način sušenja sjemenki koristeći solarnu energiju“, kaže Christine Ellinger. Čim se sve sjemenke osuše, šalje ih se brodom u Njemačku, gdje se iz njih izdvaja dragocjeni organski mangov maslac. Cilj tvrtke WALA je nabavljati mangov maslac izravno iz Indije kako bi se veći dio procesa s dodatnom vrijednošću odvijao unutar te zemlje. Čak i u ranoj fazi postignuta je znatna dodatna vrijednost s obzirom na to da se koštice više ne odbacuju i spaljuju, već se umjesto toga obrađuju. Korist koju to donosi za Nanalala Satru je činjenica da može zaposliti dodatnih 40 sezonskih radnika u svrhu izdvajanja organskih koštica manga.

Mangov maslac – sirovina topive teksture

Mangov maslac slične je konzistencije kao kakaov maslac. Hrani kožu i opskrbljuje je različitim masnim kiselinama pomažući joj da ostane meka i podatna. Mangov maslac također pomaže smanjiti fine bore te je posebno učinkovit u njezi grube kože, a pruža čak i zaštitu od ultraljubičastih zraka. Uz to, mangov je maslac jestiv te se, između ostalog, koristi u proizvodnji čokolade. 

Mangov maslac u kozmetici Dr. Hauschka

Organski mangov maslac nalazi se u sljedećim proizvodima Dr. Hauschka:

• Maska za učvršćivanje: zaglađujuća, učvršćujuća intenzivna njega za suhu kožu koja gubi tonus.
• Hidratantna dnevna krema za područje oko očiju: lagana i zaglađujuća njega za područje oko očiju koja pomaže održati vlažnost i sprečava nastanak finih bora
• Sjajilo za usne
• Dr.Hauschka Med krema za lice s podnevnim cvijetom:  drevna hidratantna njega za vrlo suhu, perutavu kožu sklonu nadraživanju.
• Dr.Hauschka Med krema za suhu kožu s podnevnim cvijetom – za njegu područja vrlo suhe, perutave nadražene kože. Za dnevnu njegu vrlo suhe, perutave i nadražene kože tijela u ponudi se nalazi losion za suhu kožu s podnevnim cvijetom.

Etiopljanin Fekade Lakew počeo je 2005. uz pomoć tvrtke WALA Heilmittel GmbH na šest hektara zemlje uzgajati damašćanske ruže prema načelima biodinamičke poljoprivrede. Do danas je svoje poljoprivredne površine proširio na 25 hektara. Prvo eterično ružino ulje destilirano je 2012. godine. Radi se o prvom ružinom ulju dobivenom u Africi južno od Sahare nakon prelaska na organski uzgoj. Tvrtka WALA, proizvođač lijekova WALA i kozmetike Dr. Hauschka, ima vrlo visoke standarde kvalitete prema kojima rabi samo sirovine iz biodinamičkog ili kontroliranog organskog uzgoja pa stoga pridaje veliku važnost uspostavi partnerskih odnosa s novim dobavljačima sirovina.

Farma ruža tvrtke Terra PLC nalazi se na 2900 metara nadmorske visine, oko 125 kilometara sjeverno od glavnog grada Adis Abebe, u gradu Debre Birhanu. Njegova nadmorska visina idealna je za damašćanske ruže. Sve je počelo 2002. godine uzgojem povrća. Zatim je uslijedila kratka faza rezanih ruža. No budući da one ne podnose kasne mrazove koji su mogući u etiopskom gorju, Fekade Lakew odlučio je uzgajati robusniju damašćansku ružu. Brzo je uspostavljen kontakt s tvrtkom WALA koja je ponovno bila oduševljena projektom. „Već dugo razmišljamo o tome da pokušamo uzgajati ruže u blizini ekvatora“, izjavio je Ralf Kunert, direktor tvrtke naturamus GmbH. Jer što ruža raste bliže ekvatoru, to dulje cvate. Dok u zemljama poznatim po uzgoju ruža kao što su Bugarska, Turska ili Iran ruže cvatu unutar četiri tjedna i tada ih je moguće brati, u Debre Birhanu to razdoblje traje osam tjedana. „Radi se o velikoj prednosti“, objašnjava Ralf Kunert, „jer za branje iste količine ružinih cvjetova na raspolaganju stoji dvostruko više vremena.“ To znači su ljudi pod manjim pritiskom, potrebno je manje berača, koje je moguće dulje, čak i stalno zasposliti, kvaliteta ruža može se prilikom branja još bolje nadzirati, a destilerija se ravnomjernije opterećuje. No ruže iz etiopskog gorja imaju još jednu bitnu prednost: s četiri grama po cvijetu dvostruko su teže od onih koji potječu iz drugih zemalja. Tamo jedan cvijet teži oko dva do dva i pol grama.

WALA preuzima društvenu odgovornost

WALA je kao poticaj projektu donirala sadnice. Nakon devet godina one su izrasle u veličanstvene ružine grmove. Kako bi ruže od samog početka dobivale ispravnu njegu i imale optimalne početne uvjete, WALA je Fekadeu Lakewu i njegovim zaposlenicima osigurala pomoć savjetnika za biodinamičku poljoprivredu. On u redovitim razmacima više puta godišnje obilazi farme ruže te educira i savjetuje tamošnje ljude o pravilnom uzgoju ruža. Kako bi se osiguralo ispunjenje visokih zahtjeva koje WALA općenito postavlja za sirovine koje prerađuje, 2012. godine proveden je prvi certifikacijski audit prema smjernicama Demeter i programu „fair for life“ – jednom od standarda pravedne trgovine (fair trade). Troškove certifikacije podmirila je tvrtka WALA. Osim toga, 2012. izgrađena je i destilerija. Financirana je sredstvima koje je osigurala WALA, a u Etiopiji ga je proizvela njemačka tvrtka Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH uz pomoć bugarskog proizvođača postrojenja za destilaciju, kojem je WALA pomogla, i po nalogu Njemačkog ministarstva za gospodarsku suradnju i razvoj (BMZ). „Važno nam je da se u našoj zemlji i kod naših projektnih pratnera stječu nova znanja. Moto tvrtke WALA je pomoći drugima da si sami pomognu”, objašnjava Ralf Kunert.

Cilj svakog projekta nabave sirovina u tvrtki WALA je proširenje organskog uzgoja diljem svijeta. Partnerima je osigurana financijska i stučna pomoć na terenu. WALA se ugovorno obvezuje otkupiti sirovine proizvedene unutar projekta. To projektnim partnerima daje sigurnost pri planiranju i jamči da će radnicima biti isplaćene plaće. WALA u odnosu s dobavljačima općenito pridaje pozornost odgovarajućim radnim uvjetima i naknadama za rad te osviještenom i odgovornom odnosu prema okolišu.

Hektar ruža za kilogram eteričnog ružinog ulja

Potreban je otprilike jedan hektar ruža da bi se dobio kilogram dragocjenog ulja koje se koristi u gotovo svim kozmetičkim proizvodima Dr. Hauschka i mnogim lijekovima koje proizvodi WALA. WALA se obvezala otkupiti svo ružino ulje koje se proizvede na farmi ruža u sljedećih deset godina. „Nakon toga Fekade Lakew trebao bi svoje ružino ulje ponuditi i drugim otkupljivačima”, izjavio je Ralf Kunert. „Ne želimo da naš ugovorni partner ovisi o nama, nego da surađuje s više otkupljivača i tako se osovi na vlastite noge.”

U međuvremenu je Fekade Lakew zakupio još 14 hektara zemlje u 10 kilometara udaljenom mjestu Angolela. Naime, privatno vlasništvo nad zemljom, uz iznimku sasvim male površine za vlastite potrebe, još uvijek nije dopušteno u Etiopiji. U Angoleli već rastu brojni grmovi ruže, a kad se poljoprivrednici iz okolice pridruže primjeru Fekadea Lakewa, bit će ih još i više. S obzirom na to da u susjednom selu već ima zainteresiranih, to bi se moglo dogoditi vrlo brzo. Ako sve protekne prema planu, i oni će se uskoro baviti uzgojem ruža od kojih će se zatim u nedavno proširenoj destileriji tvrtke Terra PLC proizvoditi eterično ružino ulje. Na taj način napreduje uzgoj ruža u Etiopiji, a gospodarski i socijalni položaj pojedinaca u toj zemlji polagano se, ali sigurno poboljšava.

Sedam ujutro, zima u Južnafričkoj Republici, kroz tišinu dopire glasanje ibisa. Sedam radnika južnoafričke tvrtke Parceval Ltd. Pharmaceuticals u ranu zoru započinje s berbom podnevnog cvijeta koji raste na poljima farme Waterkloof u vlasništvu tvrtke. Ovog je kolovoškog jutra 14 Celzijevih stupnjeva, što je hladno u usporedbi s vrućim ljetima kad temperatura zna doseći i 45 stupnjeva. Cilj je berbe prikupiti 1,5 tona. Budući da su biljke obilno rodile, postignut je u samo tri sata.

Tvrtka Parceval Ltd. Pharmaceuticals na farmi Waterkloof godišnje proizvede oko deset tona podnevnog cvijeta (Mesembryanthemum crystallinum) iz biološko-dinamičkog i certificiranog organskog uzgoja. Za dobivanje sjemena, pripremu komposta, uzgoj mladih biljaka i berbu brinu se zaposlenici farme. Tijekom zimskih mjeseci uzgajaju podnevni cvijet, jer u tom razdoblju brže raste i bogatiji je nektarom. Prava se priroda ove biljke najbolje može prepoznati po njenom prirodnom staništu. Naime, podnevni cvijet pionirska je biljka koja voli rasti na područjima čiji je normalni ekosustav poremećen.

Ulrich Feiter je osnivač i direktor tvrtke Parceval Ltd. Pharmaceuticals. Njegova suradnja s tvrtkom WALA započela je već 1986. U to je vrijeme ovaj kvalificirani vrtlar već gotovo dvije godine uz školovanje radio u različitim odjelima tvrtke WALA i, između ostalog, upoznao postupak ritmične proizvodnje kojim se dobivaju dugotrajni biljni ekstrakti na bazi vode, tzv. matične tinkture. Feiter je s tim znanjima po nalogu tvrtke WALA otišao u Južnoafričku Republiku kako bi ondje proizvodio matičnu tinkturu iz biljke Bryophyllum koja voli toplinu.

Ulrich Feiter ne smatra da je njegova uloga u Južnoafričkoj Republici svedena samo na ulogu ugovornog proizvođača. „Dobit mi nikad nije bila važna”, odgovara kad ga se pita o njegovoj viziji. Više mu je stalo do toga da prenese nove ideje, premosti probleme i pomogne Africi. Zbog toga je 2005. inicirao osnivanje AAMPS, Udruge za normizaciju afričkih ljekovitih biljaka koja je nedavno izdala opise više od 50 afričkih ljekovitih biljaka kako bi potaknula njihovu uporabu. Zbog toga također trenutno priprema osnivanje zaklade zaposlenika preko koje bi zaposlenici tvrke Parceval dobili financijski udio u tvrtki i mogli sudjelovati u poslovnim odlukama. Stvaranje kolektivnog osjećaja odgovornosti velik je izazov koji se može razviti samo uz puno strpljenja i razgovora,  ali je ujedno i ispravan korak za budućnost.

Motivirani i ekološki orijentirani indijski poljoprivrednici već su 1995. osnovali nevladinu udrugu Satvik. Cilj im je bio u suhoj sjevernoindijskoj pokrajini Kutch poticati bavljenje ekološki prihvatljivom poljoprivrednom proizvodnjom koja koristi samo oborine. Nakon što je u razornom potresu 2001. ondje najmanje 20.000 ljudi izgubilo život, a mnogo preživjelih ostalo bez egzistencijalnih temelja, postalo je još važnije prijeći na jeftiniju metodu uzgoja koja ne narušava, nego čak povećava plodnost tla. Stvorila se potreba za pojačanom aktivnošću udruge Satvik.

Prvo certificirano organsko ricinusovo ulje

Upit vezan uz organsko ricinusovo ulje koje je Christine Ellinger, fakultetski obrazovana ekotropologinja i inženjerka agronomije, 2005. postavila udruzi Satvik stigao je u pravo vrijeme. Njihova je poljoprivredna proizvodnja već tad odgovarala ekološkim kriterijima, no nije bila službeno certificirana kao organska. WALA je pružanjem financijske potpore savjetodavnoj aktivnosti udruge Satvik i svojim dugogodišnjim iskustvom doprinijela tomu da IMO (Institut za tržišnu tehnologiju) cijelom lancu uzgoja i obrade ricinusa dodijeli ceritifkat za organsku proizvodnju. Ovo neovisno nadzorno tijelo ispituje sukladnost ekoloških aspekata proizvoda, poljoprivrede, obrade, uvoza i trgovine s Uredbom EZ-a br. 834/2007 kojom se regulira ekološka proizvodnja. Tako se 2005. godine rodilo dugogodišnje partnerstvo koje je rezultiralo prvim certificiranim organskim ricinusovim uljem na svijetu.

Moj je san obrađivati samo ricinusovo sjeme iz biološkog uzgoja.

Nanalal Satra, vlasnik i direktor tvrtke Castor Products Company iz indijskog sela Nandgam u pokrajini Kutch u kontaktu je s tvrtkom WALA od 2005. godine. Potaknut upitom Christine Ellinger i uz posredništvo udruge Satvik od 2007. u svojoj uljnoj preši proizvodi hladno prešano ricinusovo ulje iz biološki uzgojenog sjemena koje otkupljuje od lokalnih poljoprivrednika certificiranih za organsku proizvodnju - i to za 15 do 18 posto višu cijenu u odnosu na sjeme ricinusa iz konvencionalnog uzgoja. Njegovo oduševljenje biološkim načinom proizvodnje potaknulo ga je da 2009. godine izgradi novi pogon za proizvodnju koji je certificirao IMO i u kojem proizvodi isključivo certificirano organsko ricinusovo ulje. Višak dobiti od prodaje organskog ricinusovog ulja Nanalal Satra koristi kako bi izgradio zajedničke prostorije za odmor i druženje zaposlenika, pomogao poljoprivrednicima pri certifikaciji i prelasku na biološki uzgoj i omogućio poljoprivrednicima da za kuhanje koriste bioplin. Za već 50 poljoprivrednika financirao je postrojenja za proizvodnju bioplina koja omogućuju obitelji s jednom kravom pripremu svih obroka. Takvo je što pravi blagoslov u suhoj pokrajini Kutch siromašnoj drvećem.

Financijska neovisnost kao glavni cilj

U međuvremenu poljoprivredne površine u vlasništvu gotovo 140 obitelji steklo je certifikat za organsku proizvodnju. Na 1.175 hektara zemlje proizvode gotovo 277 tona ricinusovih sjemenki i na taj način osiguravaju stabilan dodatni prihod. Nanalal Satra proizvodi 60 tona ricinusovog ulja te time danas uvelike premašuje potrebe tvrtke WALA, zbog čega surađuje s više trgovačkih partnera.  „To je potpuno u skladu s našom filozofijom”, tvrdi Christine Ellinger. U konačnici radi se o tomu da se u strukturno zakinutim regijama pruži poticaj i potpora ograncima proizvodnje čije će postojanje biti stabilno i samostalno te koje će lokalnim stanovnicima pomoći u postizanju financijske neovisnosti  i boljih socijalnih uvjeta. Osim gospodarskog savjetovanja, nevladina organizacija Satvik brine se i oko zdravstvenih i obrazovnih programa. I Christine Ellinger posvećuje posebnu pažnju socijalnim aspektima prilikom svojih posjeta. Tijekom njenog zadnjeg posjeta Nanalal Satra joj je ponosno pokazao preuređene zajedničke prostorije za zaposlenike. Christine Ellinger vidno se obradovala: susret različitih kultura urodio je plodom na obje strane.

Tvrtka WALA već je u ljeto 2006. nagovijestila svoj interes za afganistanskim ružinim uljem te od tada podržava taj projekt svojim stručnim znanjem i iskustvom. Tom suradnjom proizvođači prirodne kozmetike dobivaju dodatni izvor vrijedne sirovine, jer potražnja za uljima biljaka iz organskog uzgoja neprekidno raste. Suradnja između tvrtke WALA i njemačke organizacije Welthungerungshilfe može se zahvaliti spremnosti seljaka da se certificiraju u skladu sa zahtjevima koji se polažu na prirodnu kozmetiku.

www.welthungerhilfe.de

Ljuske pistacija u kompostu

Madhi Maazolahi, nizak čovjek s gustom, tamnom kosom i okruglim licem, uvijek je u pokretu. Brzim koracima slijedi visokog Nijemca koji se uvijek može prepoznati po svijetlo smeđem šeširu s vrpcom. Hans Supenkämper je zadovoljan jer su se ljuske pistacija potpuno razgradile, a rezultat je fina zemlja ugodna mirisa, niti presuha niti prevlažna. Pažljivo pokriva kompost kako bi spriječio preveliko isparavanje vlage u ovom području u kojem vlada gotovo pustinjsko okruženje. Zapravo, pravo je čudo što ruže daju tako obilan urod u krajoliku kojeg karakterizira nedostatak vode. Na tvrdoj zemlji osamljene planinske regije raste samo nisko raslinje i nekoliko stabala. Na susjednom polju žene u tišini ubiru pupoljke damašćanske ruže. Oko njihovih bokova obješene su vreće u kojima sakupljaju cvjetove. Kad se vreće napune, istresaju cvijeće u veće vreće koje muškarci odnose u destileriju. Okružene ružićastim grmovima ruža u cvatu istiću se svojim šarenim suknjama i maramama koje nose na glavi.

Polja u Mehdi Abadu testna su polja iranskog poduzeća Zahra Rosewater koje ta tvrtka obrađuje na biološko-dinamički način uz potporu tvrtke WALA. Zahra većinu eteričnih ružinih ulja i ružinu vodicu dobiva u dolini Lalehzar koja se nalazi na visini od 2200 metara u središtu Irana. Homayoun Sanati, osnivač tvrtke Zahra Rosewater, sada u 83. godini života, rado pripovijeda o tome kako je intenzivni okus metvice za vrijeme ručka iznenadio njega i njegovu suprugu. Činilo se logičnim uzgajati ruže na zemljištu koje je naslijedio od svog oca Abdula-Hosseina Sanatija. Danas 1500 uzgajivača surađuju s tvrtkom Zahra Rosewater, koja se nalazi u 50%-tnom vlasništvu zaklade Sanati, a osnovao ju je djed Homayouna Sanatisa.

U potrazi za europskom tajnom

Haj Ali Akbar Sanati (1858. - 1938.), trgovac željan znanja, iz iranskog pustinjskog grada Kermana, tražio je odgovor na pitanje što Europu čini tako uspješnom. Otprilike 1901. godine krenuo je pješice u potrazi za odgovorom. Put ga je vodio kroz Indiju i Osmansko Carstvo pa sve do Beča. Prošlo je 10 godina prije nego što se vratio u Kerman preko Rusije i središnje Azije. Sa sobom je donio odgovor: tajna koju je pokušao razotkriti leži u obrazovanju i industriji. U svom tada mirnom i osamljenom rodnom gradu Kermanu osnovao je tekstilnu industriju i sirotište koje djeci nije bilo samo utočište već i mjesto u kojem su im pruženi odgoj i obrazovanje, uključujući i podučavanje za rad u industriji. Uzeo je prezime Sanati što na perzijskom znači „industrijski”. U to vrijeme u Iranu nije bilo prezimena, ali su mnoga djeca iz sirotišta ipak samovoljno uzela prezime Sanati. U ranim 60-tim godinama prošlog stoljeća otac Homayouna Sanatisa osnovao je na lokaciji sirotišta Muzej suvremene umjetnosti i knjižnicu, koji još i danas postoje.

Djeca su naša budućnost

„Djecu moramo učiti da razmišljaju, a ne samo da uče napamet, kao što se to radi u državnim školama.”  Godine 1974., nakon smrti svoga oca, preuzeo je između ostalog i upravljanje sirotištem. Otkako je 2006. godine profesora kemije Alija Mostafavija postavio za direktora tvrtke Zahra Rosewater, posvetio je više vremena sirotištima zaklade Sanati. Osim tog sirotišta za dječake u Kermanu, postoji i jedno za djevojčice u Bamu, gradu teško pogođenom snažnim potresima, te dječji vrtić u Kermanu za invalidnu djecu i dom za mentalno zaostale djevojčice koje često postaju žrtve obiteljskog nasilja ili zlostavljanja. Ukupno 200 djece imaju zaštitu i utočište u ustanovama zaklade. Djeca za Homayouna Sanatija predstavljaju budućnost Irana. "Moramo raditi na edukaciji majki" odlučno dodaje Homayoun Sanati. Objašnjava da majke imaju ključnu ulogu u usvajanju etičkih i socijalnih vještina koje nas prate kroz život.

Mjeseci ruža

Tijekom svibnja i lipnja oko destilerije vlada užurbanost kao u košnici. Uzgajivači dolaze užurbano na mopedima, magarcima, kamionima, traktorima ili pješice kako bi dostavili svježe ubrane ružine cvjetove. Na ulazu u skladište, u kojem miris rasutih ruža obogaćuje zrak, na velikoj vazi sjedi zaposlenik destilerije. Važe svaku vreću punu ruža, zapisuje težinu u evidencijsku knjigu te poljoprivredniku izdaje potvrdu o primljenoj količini kako bi mu se odmah potom isplatila pripadajuća naknada. "Cijena koju plaćamo je dobra i želimo da to uzgajivači znaju", kaže Ali Mostafavi, direktor tvrtke Zahra Rosewater. Na kraju godine tvrtka Zahra također isplaćuje bonus uzgajivačima ako je ostvaren dovoljno veliki promet.  "Naravno, i mi moramo ulagati u posao" kaže Mostafavi i nadodaje da se primjerice mora nabaviti nova linija za punjenje 20-tak različitih biljnih destilata, od vodica na bazi metvice i vrbe do osnažujućih biljnih vodica koje Zahra proizvodi pored eteričnih ulja, mirisnih soli i voćnih čajeva. S tom širokom paletom proizvoda Zahra može koristiti destileriju i u mjesecima izvan kratke sezone ruža.

Ružino ulje i ružina vodica

U dvorani za preuzimanje ruža sve se odvija vrlo brzo. U stražnjoj prostoriji zaposlenici preuzimaju vreće i istresaju ruže na čisti pod u dvorani. Cvjetovi ruža ne smiju se previše zagrijati kako ne bi izgubili previše dragocjenog eteričnog ulja. Zato berba počinje rano u zoru, a u njoj sudjeluju svi iz doline Lalehzar koji nisu bolesni ili prestari. Zaposlenici destilerije stalno obrću ruže kako bi spriječili njihovo zagrijavanje. Kada su postrojenja za destilaciju u susjednoj dvorani slobodna, cvjetovi ruže se žurno prebacuju tamo i umotani u plave tkanine podižu u gornji kotao postrojenja za destilaciju. Petsto kilograma ružinih cvjetova kuhaju se u jednom kotlu tri sata zajedno s 500 litara vode. Zahra Rosewater svake godine obradi više od 900 tona ružinih cvjetova. Devetsto tona ružine cvjetne vodice i oko 150 litara ružinog ulja skupocjen su rezultat tog rada čija se kvaliteta neprekidno provjerava u vlastitom laboratoriju za analizu. "Naš je cilj povećanje godišnjeg prinosa na 1100 tona ružinih cvjetova", kaže Ali Mostafavi optimistično, zahvaljujući dugoročnom ugovoru o suradnji s tvrtkom WALA koja otkupljuje više od jedne trećine proizvedenog ružinog ulja kao i sušene cvjetove ruža. Nova polja u Shirazu i Dharabu trebala bi doprinjeti rastu. Mostafavi s veseljem očekuje dobru suradnju s tvrtkom WALA. U siječnju 2008. posjetio je to njemačko poduzeće kako bi između ostalog sudjelovao u dogovorima u vezi zajedničkog standarda kvalitete.

Edukacija i obrazovanje

Tisuću petsto uzgajivača koji rade za Zahra Rosewater samostalni su poduzetnici. U ugovorima s tvrtkom Zahra obvezali su se da neće koristiti umjetna gnojiva, jer je Zahra angažirala britansko udruženje Soil Association da im za polja dodijeli certifikat o organskom uzgoju.  „Pravi je izazov uvjeriti uzgajivače da ruže ne tretiraju kemijskim sredstvima”, kaže Mostafavi, „jer u Iranu država subvencionira umjetna gnojiva pa uzgajivači na početku znaju raditi samo s takvim gnojivima.” Stoga su edukacija i osposobljavanje po biodinamičkim principima koje primjerice provodi agronom Hans Supenkämper iz tvrke WALA, velika podrška u poslovnoj suradnji s uzgajivačima. Osim toga, Zahra uz sadnice ruža uzgajivačima besplatno osigurava i prirodna gnojiva dobivena iz komposta. Onaj tko prekrši zabranu korištenja umjetnih gnojiva isključuje se četiri godine iz ugovora. "Čak ni u toj situaciji uzgajivače ne prepuštamo sebi samima" kaže Hamayoun Sanati. Njegova je vizija pretvoriti cijelu dolinu Lalehzar u područje organske poljoprivredne proizvodnje, od ruža pa sve do voća i povrća. Ako uzgajivač koristi umjetno gnojivo, bit će doduše prijavljen, ali će Zahra ipak otkupiti njegove ruže, ali po nižoj cijeni te će ih destilirati u konvencionalnoj destileriji. Onaj tko surađuje s tvrtkom Zahra dio je obitelji. Ta pripadnost potkrepljena je činjenicom da uzgajivači u Lalehzaru redovito dobivaju novine za čije je izdavanje nadležan Mahdi Maazolahi. U novinama se objavljuju članci koji pokrivaju sve aspekte uzgoja ruža, individualne priče o uzgajivačima, godišnje festivale i novosti u selu, a sadrže i posebne stranice za žene i djecu. Kao dio obiteljski orijentirane suradnje, obiteljima kojima je potrebno isplaćuje se predujam, stariji ljudi koji nisu sposobni za rad dobivaju jednu vrstu mirovine te im je osigurana pravna pomoć u slučaju spora. Tvrtka Zahra također je unaprijedila opskrbu sela vodom te potpomaže škole. Osigurala im je i primarnu zdravstvenu zaštitu osnutkom lokalnog zdravstvenog centra. A oni koji moraju putovati u Kerman zbog specijalističkog pregleda, imaju organizirani prijevoz. Parovi koji žele sklopiti brak dobivaju kredit uz vrlo nisku kamatnu stopu od samo 4% umjesto 14% koliko se nudi u iranskim bankama. Zahra također pruža mogućnost pohađanja škole u Kermanu za posebno darovitu djecu. Cilj je da se nakon školovanja vrate u selo raditi. Ideja se pokazala uspješnom: Lalehzar ima najnižu stopu nezaposlenosti u cijeloj regiji. Ovdje gotovo i nema migracije stanovnika sa sela u gradove, koja je inače uobičajena u Iranu zbog toga što se poljoprivreda financijski teško isplati zbog prekupaca. To je prepoznalo i Ministarstvo poljoprivrede Irana koje je ponudilo kredite tvrtki Zahra kako bi nastavili sa širenjem poslovanja. Međutim to nije bilo potrebno, budući da je Zahra toliko financijski stabilna i jaka, da čak dio svojih prihoda donira sirotištima zaklade Sanati.

"Na testnim poljima uzgajamo pšenicu s i bez umjetnih gnojiva pa uspoređujemo prihode i rashode" kaže Ali Mostafavi. Rezultate prosljeđuje uzgajivačima koji će sami moći zaključiti je li organski uzgoj ekonomski isplativ. Uzgajivači bi tako trebali razviti osjećaj za organski uzgoj pa na temelju vlastitog uvjerenja nastaviti raditi u tom smjeru. Iako za sada u Iranu ne postoji tržište organskih proizvoda, osim nekih začetaka u Teheranu, Zahra Rosewater i dalje vjeruje u svoju „nježnu organsku revoluciju".

Počeci

Gugutanje golubova ispunjava unutarnje dvorište žućkaste ciglene zgrade u Kermanu koju je sagradio Sanatijev djed. Danas je to sjedište tvrtke Zahra Rosewater i dom Homayouna Sanatija. Zidovi koji štite od buke danas već milijunskog grada Kermana dobro su mjesto za razmišljanje o počecima tvrtke Zahra.

Nakon što su Homayoun Sanati i njegova supruga odlučili uzgajati ruže u Lalehzaru, nabavili su sadnice damašćanske ruže u regiji Kashan u provinciji Isfahan s dugom tradicijom uzgoja ruža u Iranu. Prvi pokušaji bili su uspješni. Nakon 18 mjeseci grmovi ruža dali su cvjetove čiji je udio ulja bio za 50% veći od ruža koje rastu u Kashanu. Obitelj Sanati posadila je nakon toga 20 hektara polja ruža, bez obzira na to što su uzgajivači bili vrlo sumnjičavi prema toj novoj kulturi. Zatim je došlo do revolucije u Iranu. Kad je Homeini preuzeo vlast, Homayoun Sanati je uhićen. Optužili su ga da je agent CIA-e jer je radio za američku izdavačku kuću Franklin. Ali njegov je zadatak bio samo da beletristiku i udžbenike na engleskom jeziku prevodi i objavljuje na iranskom jeziku farsi. Međutim, i sama činjenica da je objavio 1500 knjiga smatrala se zločinom protiv Islama jer je objavljivanjem američkih knjiga i ideja ugrožavao kulturu Islama. Nakon osam mjeseci provedenih u vlažnoj i mračnoj samici morao je provesti još pet godina u zatvoru. Pušten je na slobodu 1983. godine. U međuvremenu se za ruže morala brinuti njegova žena. Ruže su joj bile kao vlastita djeca. Stoga joj je najteže bilo gledati kako su uzgajivači u Lalehzaru prestali zalijevati mladice ruža svakih 14 dana, pa su to radili samo jednom tijekom cijelog ljetnog razdoblja. Ali tada se dogodilo čudo. Ruže su rasle unatoč tome, bile su zelene i cvale su raskošnim cvatom. Uzgajivače je to toliko dojmilo da su otada počeli vjerovati u uzgoj ruža, jer su vidjeti da se sa vrlo malo rada i uz minimalnu količinu vode može dobiti daleko bolji urod od pšenice, krumpira ili čak od opijumskog maka kojeg su dugo vremena ilegalno uzgajali kako bi povećali svoje skromne prihode. "Moje vrijeme provedeno u zatvoru dalo je i neke pozitivne rezultate", otkriva Homayoun Sanati svojim mladenačkim osmijehom. Zahvaljujući djedovoj izreci "Nikada se nemoj plašiti straha" lakše je podnio vrijeme provedeno u zatvoru, u samici je smislio čak stotine stihova o ruži, zadržao ih u svojoj memoriji i na povratku iz zatvora zapisao sve na papiru. „Naši su problemi naše najveće bogatstvo”, nadodaje.

Dodatne informacije:

www.zahrarosewaterco.com

Zemlja nepotkupljivih

Burkina Faso. Gdje je to zapravo? Nalazi se u zapadnoj Africi, pored Obale Bjelokosti i Gane - zvuči kao veliko prostranstvo gdje se mogu doživjeti svakakve pustolovine. Ova zemlja prošarana tokovima rijeka Crvene, Crne i Bijele Volte u prošlosti se zvala Gornja Volta, a njen današnji naziv znači „Zemlja nepotkupljivih”. Burkina Faso smještena je na visoravni, a karakteriziraju je vlažne savane, afrički buš i polupustinje. Sušna su razdoblja ovoj ionako siromašnoj zemlji u kojoj ljudi uglavnom žive od stočarstva i poljoprivrede posljednjih godina donijela brojne teškoće. Ovdje, na rubu Sahela, ljudi mogu preživjeti samo ako uzgajaju biljke koje su se posve prilagodile sušnim razdobljima. Jedna od takvih biljaka je i shea drvo.

Sveto stablo savane: shea drvo

U svojoj domovini možda se doima malenim, ali čvornato shea drvo može narasti od 10 do 15 m u visinu i sastavni je dio prirodne vegetacije ograničenog, otprilike 300 km širokog vegetacijskog pojasa koji se pruža od Malija preko Burkine Faso do Gane, Toga i Benina. Ne raste nigdje drugdje na svijetu osim ondje.
Ovo stablo koje karakteriziraju kožnati listovi i mliječna tekućina koja kroz njega teče cvate tek s 20 godina, a tek s 30 godina dostiže punu rodnost koja traje sljedećih 100. Zreli plodovi zelene su boje i oblika šljive, a imaju promjer od otprilike 4 cm. Meka vanjska ovojnica zelene boje omiljeno je jelo. Budući da sadrže 50% masti, koštice plodova (orasi) u Burkini Faso tradicionalni su i omiljeni izvor masti koja se koristi u njezi kože i prehrani. Stanovništvo zbog velike važnosti shea drvo smatra svetim, zbog čega je njegova sječa zabranjena.

Žensko zlato: shea maslac

Za proizvodnju shea maslaca zaslužne su žene. Kad dođe vrijeme proizvodnje shea maslaca, koji se naziva još i karite, žene se okupljaju na središnjem mjestu u selu koji je posebno namijenjen toj svrsi. Nakon berbe orasi se suše i zatim ljušte, peku u glinenoj peći i usitnjavaju u mužaru. Nastala masa razrjeđuje se vodom i tuče otprilike 45 minuta. Maslac se zatim sam odvaja od vode i može se obrati (proces se može usporediti s proizvodnjom maslaca od mlijeka). Rezultat je masa bijeložute boje, nerafinirani shea maslac s blago pikantnim mirisom. Gotovi se maslac do otpreme pohranjuje u skladištu koje se primjenjuje samo u tu svrhu. U međuvremenu je shea maslac postao omiljen diljem svijeta.

Shea maslac za kozmetiku Dr. Hauschka

2001. godine uspostavljeni su prvi kontakti između Burkine Faso i tvrtke WALA Heilmittel GmbH. Nezavisni projektni savjetnik Hermann Schopferer predložio je suradnju proizvođaču prirodne kozmetike Dr.Hauschka. Njegova je ideja bila u kvalitetnoj kozmetici primijeniti kvalitetni shea maslac proizveden tradicionalnim postupkom, što je pobudilo interes tvrtke WALA koja je prihvatila prijedlog.
Herman Schopferer pokrenuo je i vodio već nekoliko projekata u Africi, posebno u Burkini Faso. Budući da je dobro poznavao zemlju, zbog umjerene klime i velike količine padalina za projekt proizvodnje shea maslaca odabrao je jugozapad Burkine Faso gdje raste velik broj shea stabala, udaljen od glavnog grada Ouagadougoua oko 400 km.

Zeleni grm i žuta glina

Svi kojima je dosta modernog života dobili bi željeni mir u selu Diarabakoko smještenom u regiji Burkine Faso: nema struje, telefona niti automobilskog prometa koji bi uzrokovali nemir. Lokalno stanovništvo živi isključivo od poljoprivrednog uroda. Proso je jedno od glavnih jela u njihovoj monotonoj ishrani, a meso je rijetkost. Žene i muškarci prodaju dio svojih prinosa ili obroke koje su sami skuhali na 15 kilometara udaljenoj tržnici kako bi ponešto zaradili. Put do tamo prevaljuju pješke.

Obrada shea oraha

U selima Burkine Faso prikupljanje shea oraha pripada tradiciji. Inozemne rafinerije već dugo iskorištavaju dragocjene orahe koje jeftino otkupljuju od sela. Međutim, u okviru projekta proizvodnje shea maslaca koji je pokrenula WALA, sela zarađuju mnogo više jer prodaju maslac koji proizvode sami, a cijena maslaca je sedam puta viša nego cijena oraha.

Čini dobro i bolje

Trenutno oko 350 žena iz dva sela proizvodi shea maslac za tvrtku WALA. Same su se organizirale u zadrugu proizvođača, zajednicu koja okuplja isključivo žene, kao što je to običaj u Africi. Ondje je proizvodnja shea maslaca oduvijek pripadala ženskoj domeni. U svrhu projekta žene su si nadjenule naziv „IKEUFA“ (Faire bien et meilleur de Diarabakoko), što znači: čini dobro i bolje u selu Diarabakoko.
Žene iz sela same izabiru vršiteljice svih funkcija u zadruzi - od predsjednice preko blagajnice do zapisničarke. Imaju svoja vlastita polja i zarađuju svoj vlastiti novac kojim same gospodare. Tako emancipirane stanovnice Burkine Faso sva pitanja vezana uz projekt rješavaju izravno sa Schopfererom.
Zahvaljujući prihodu od prodaje žene su u mogućnosti platiti školarinu i poslati svu djecu na školovanje, a ne samo dio njih. Osim toga, na taj način osiguravaju osnovnu opskrbu živežnim namirnicama i potrebnim lijekovima.

Shea maslac iz Burkine Faso: činjenice

• U početnoj fazi 2001. godine WALA je podupirala projekt proizvodnje shea maslaca financiranjem savjetnika Hermanna Schopferera koji je nekoliko puta godišnje posjećivao zemlju, brinuo o traženoj razini kvalitete i obavljao pripreme za godišnji postupak certifikacije organskog porijekla.
• 2002. godine iz prikupljenih se oraha po prvi put proizvodio shea maslac za tvrtku WALA. WALA je proizvođačice isplatila unaprijed, i to u natprosječnim iznosima. Tim novcem financirale su opremu, materijal za otpremu i ostale potrepštine. U jesen 2002. u prostore tvrtke WALA u Njemačkoj stiže prva pošiljka shea maslaca.
• 2003. godine projekt je po prvi put uspješno dobio certifikat organskog porijekla. Proizvedena količina bila je dovoljna da namiri sve potrebe tvrtke WALA.
• Obrada prinosa iz berbe 2004. započinje u kolovozu. Istovremeno se provodi godišnji postupak certifikacije organskog porijekla.
• WALA proizvođačicama jamči nepromjenjivu količinu otkupa i nudi financijsku potporu u obliku investicija.