Karakteristike
Sandal uglavnom poznajemo iz Indije. Oni koji su već putovali ovom zemljom prepunom šarenila nikad neće zaboraviti njegov karakterističan miris. On prožima prostorije i zadržava se u odjeći. Taj miris potječe od određenog drveća sandala od kojih na svijetu postoji 25 vrsta. Ono raste između Indijskog potkontinenta, Australije, Havaja i Filipina. Zajedničko im je da njihovo drvo sadrži eterična ulja i da se ubrajaju u takozvane poluparazite. Djelomično se hrane iz korijenja susjednih biljaka, ali mogu opstati i samostalno, bez biljke domaćina. Biljke domaćini mogu biti različite biljke, primjerice visoke trave poput kase (Saccharum spontaneum) te palme ili bršljani. Korijenje mladica sandala pri kontaktu s korijenjem biljke domaćina na svojim vršcima razvija organe za apsorpciju hrane kojima prodire u korijenje biljke domaćina. Uz pomoć kvržica koje se razvijaju tijekom rasta i narastu do dva centimetra, drvo sandala čvrsto se prima za korijenje biljke domaćina i od nje crpi toliko hrane da ona jedva raste.
Eterična ulja sandala dobivaju se od drveća sandala koje nalazimo u Indiji i Australiji. Ono naraste od jednog do deset metara u visinu, zeleni se i cvate cijele godine te nije previše izbirljivo kad je u pitanju mjesto na kojem će rasti. Uspijeva odlično i u plodnim dolinama i na suhim planinskim padinama. Štoviše, što je suše i oskudnije njegovo stanište, to je intenzivniji miris njegova drva. Veliko, kožasto lišće podsjeća na listove lovora. Na vrhovima grana nalaze se grozdovi cvjetova koji uglavnom imaju četiri latice i nemaju miris, nakon cvatnje su žuti, a s vremenom postupno mijenjaju boju u tamnocrvenu.
Eterično ulje sandala dobiveno iz crvenkaste srčike sadrži, između ostalog, i seskviterpenski alkohol santalol kao i santalen, koji pripada seskviterpenima. Djeluje antiseptički, tonizirajuće i potiče protok limfe, a ima važnu ulogu i u industriji parfema. Iverje sandala dodaje se duhanu za žvakanje i prikladno je za kađenje na ugljenu. Od mljevenog drveta proizvode se i mirisni štapići. Oni se proizvode miješanjem piljevine s nekim vezivnim sredstvom, primjerice arapskom gumom, i ugljenom, te se nakon toga valjaju u štapiće i suše. Sandalova vodica, koja dodatno nastaje pri destilaciji vodenom parom, temelj je muške mirisne note u, primjerice, losionu poslije brijanja.